Ja sam ozenjen, otac dvoje djece.Sa 48 godina koliko imam dozivio sam puno lijepih i ruznih trenutaka, kao i svi mi,ali nisam dozvolio da mojim zivotom prevladaju ruzna sjecanja,naprotiv.Radio sam u mnogim gradovima bivse domovine(Beograd, Split, Zagreb i dr)i imam mnogo prijatelja koji su sa drugog govornog podrucja, razlicite religije i drugacijeg drustvenog miljea ali smo ,jos uvijek, prijatelji.Zasto? Zato sto dijelimo iste, obicne ljudske, civilizacijske vrijednost koje nas spajaju i ne dozvoljavamo da nas male razlike medju nama stavljaju u suprotne tabore.Radio sam 8 godina kao prevodilac za US Army u BiH i 16 mjeseci kao logistic support za US Army u Afghanistanu. Sva svoja sjecanja sam pretocio u dvije knjige u zelji da svijetu predstavim iskrenu sliku o obicnom covjeku, mom prijatelju,iz Nebraske ili Pittsburgha, koji ima iste ili slicne probleme kao i ja, ili vi, koji je samo obicno ljudsko bice i pritom je profesionalac u vojsci svoje zemlje.Prva knjiga je posvecena, posebno, mojim prijateljima koji su bili u BiH a, koji napustise ovaj svijet u Afghanistanu, a mene, kao prijatelja,obavezase da pisem o njima.Moje djelovanje nema apsolutno nikakve politicke ciljeve, i odbijam bilo kakvu pomisao da moje knjige velicaju bilo koga, samo zelim da prikazem ljude u americkoj vojsci kao sve nas ostale.Ja sam neizljecivi optimista i zelja mi je da svojoj djeci, na prvom mjestu,prenesem dio mog optimizma i da ih naucim da ne djele ljude po bilo cemu civilizacijskom i kulturnom nego po obicnom ljudskom kriteriju.Jesam li dobar covjek? To pitanje mi je vodilja u odnosu prema mojoj porodici i svijetu u kojme zivimo.Jesam li bogat? Jesam.(ne u materijalnom smislu) zato sto je bogatstvo probuditi se u Tuzli i znati da imam prijatelja u Chicagu, Pittsburghu ili El Pasu.