Na inicijativu gradjana drzave Ilinois, koji su 24 aprila 2009, potpisali peticiju u Bosanskoj Biblioteci Cikaga, (sastavni dio Bosanskoamerickog Insituta za istrazivanje genocida i edukaciju u Sjedinjenim Amerckim Drzavama) za proglasenje 11 jula Danom sjecanja na zrtve genocida u Srebrenici u drzavi Ilinois i sedmicu u 11 julu za sedmicu Pocasti Bosni i Hercegovini u Ilinoisu,
usvojena je
Rezolucija o Srebrenici u Ilinoisu H712
Dom Predstavnika
DAJE SE NA ZNANJE, Americki senat i Americki dom predstavnika su usvojili Rezoluciju kojom se priznaje de je genocid ucinjen od strane srpskih snaga u Srebrenici u citavoj Bosni izmedju 1992. I 1995. godine; i
DAJE SE NA ZNANJE , 11. Jula 2010 godine se komemorativno obiljezava petnesta godisnjica srebrenickog masakra u kojem je najmanje 8, 372 nevinih bosnjackih civila ubijeno i 30, 000 protjerano iz njihovih domova , u najgorem zlocinu u Evropi otkako se desio holocaust; i
DAJE SE NA ZNANJE, ova godisnjica povecava spoznaju o tragicniom stradanju Bosanaca i pocasno se podsjeca onih koji su poginuli zbog politike etnickog ciscrnja i agresije; i
DAJE SE NA ZNANJE , ovim drzava Ilinois priznaje vaznost ovog dogadjaja kako bi doslo do pravednog okoncanja za Bosance kroz istinu i pravdu;
SADA I OVIM PUTEM, Dom predstavnika 48 generalne sednice drzave Ilinois , ovime objavljuje
11 juli DANOM SJECANJA NA ZRTVE GENOCIDA U SREBRENCI i sedmicu u 11 jula 2010, SEDMICU POCASTI BOSNI I HERCEGOVINI U DRZAVI ILINOIS.
SADA I OVIM PUTEM, pozivamo sve gradjane da rade skupa kako bi se okoncao krug nasilja I da promoviraju zajednicki suzivot za sve ljude svijeta.
Usvojeno od Doma Predstavnika, Marta 17, 2010.
Govor Ide Sefer
Postovani clanovi komisije,
Zahvaljujem vam na vremenu koje ste mi omogucili da vam se obratim. Jas sam Ida Sefer Roche i danas sam ovdje da podrzim prihvacanje Rezolucije o Srebrenici.
Rodjena sam u Bosni gdje sam zivjela do svoje osme godine. Kao i mnoga druga djeca Bosne i Hercegovine koja su prezivjela rat, tragala sam za odgovorima tko sam, tko je moja familija, sta nam je historija.
Koje znacenje za mene ima cinjenica da je moj otac bio zatvoren u koncentracionom logoru jer je Musliman?
Koje znacenje za moju porodicu ima cinjenica da je moja mama krscanka?
Koje znacenje za nasu povijest ima cinjenica da je 50,000 zena dozivjelo brutalna silovanja kao dio ratne taktike, a da su hiljade i hiljade ljudi poubijani?
I zato sam ja danas ovdje. Rezolucija koja je pred vama, daje znacaj svemu onome kroz sto je prosla ne samo moja nego i mnoge druge porodice. Rezolucija je vazna za nasu buducnost ovdje u Illinoisu. Vazna je i za mene i za mog supruga koji je Amerikanac, kao i za nase buduce potomke koji ce nositi i bosansko naslijedje. Za moju generaciju ova rezolucija je priznavanje nase boli, suza i naseg puta da nadjemo svoj identitet. Ova Rezolucija je bitna svakoj zeni koja je izgubila sina, svakoj kceri koja je izgubila oca, svakom covjeku koji je prezivio, kao i svakom djetetu koje je ocevidac strahota.
Genocid nije manji problem ako se drugacije naziva ili smatra ratnim proizvodom. To sto se dogadjao u BiH, nije jedini slucaj u svijetu, nego je svjedocanstvo onoga sto se moze dogoditi bilo gdje kad dominiraju strah, pohlepa i mrznja. Rezolucija o Srebrenici je bitna satisfakcija za sve one ljude, sada stanovnike llinoisa, koji su trpili i jos uvijek trpe posljedice ovog cina protiv covjecnosti. Rezolucija je jednako bitna i za buduce generacije jer ovakve historijske cinjenice ne mozemo i nesmijemo zaboraviti.
Govor Sanje Seferović Drnovšek
Direktora Bosankoamerickog instituta za istrazivanje genocida i edukaciju u Springfildu, Illinois , kojim se trazi usvajanje Rezolucije
Postovani clanovi Drzavne administrativne komisije, Ispred Vas se nalazi Rezolucija kojom se trazi da se 11 juli ,svake godine, proglasi Danom sjecanja na zrtve genocida u Srebrenici i da se ta nedjelja proglasi Nedeljom Bosne i Hercegovine u drzavi Ilinois. Pored toga, pozivamo sve građane države Illinois da se zajednicki zalazu da se zaustavi ciklus nasilja i da se promovise miran suživot među svim ljudima na Zemlji. Ovo je historijski trenutak, a ja imam čast da govorim u ime bosansko- američkih građana u Illinoisu, koji su potpisali peticiju kojom se trazi usvajanje ove Rezolucije, aprila prošle godine, tokom mjeseca posvećenog prevenciji genocida koji sedogadjaju sirom svijeta.
Ova Rezolucija je u skladu sa: U.S. House Resolution 134 i U.S. Senat Resolution 199, iz 2005, Odlukom Međunarodnog krivicnog suda osnovanog za bivšu Jugoslaviju, Rezolucijom Europskog parlamenta od 2009 i sličnim Rezolucijama koje su usvojene u državi Micigen i Mizuri.
Sve ove Rezolucije i odluka suda su konstatovale da je pokolj u Srebrenici, kad a je 8, 372 Bošnjaka, nedužnih civila, tri generacije muškaraca,ubijeno od strane snaga vojske bosanskih Srba, najgori ratni zločin počinjen u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, koja je na demokratski nacin postala nezavisna država , aprila 1992, uz saglasnost SAD, oko 200, 000 ljudi je ubijeno, 40% od 4, 600, 000 Bosanaca je raseljeno, a cetvrtina ukupnog stanovništva je prisiljena da napusti domovinu.
Teško ranjeni, žrtve koncentracionih logora i logora silovanja, mnogi od njih su stigli u SAD-u I medju njima I moji prijatelji Samija Hajdarevic Diab sa dva sina i Ferid Sefer sa svojom porodicom a koji su ovdje sa nama.
Illinois je drzava koja je pruzila najvise , nesebicno se ponijela , I u njoj je više od 50, 000 Bosanaca (više od 35, 000 u gradu Chicago) pronašlo svoj novi dom.
Illinois je otvorio svoje bolnice, Illinois je otvorio vrata škola, Illinois je ponudio poslove . Pronadjen je novi nacin tretmana i ljecenja tramatskih
simptoma koji su poslijedica ratnih strahota, a koji se pokazao uspjesnim .Danas ima Bosanaca svugdje u Illinoisu, oni su fabricki radnici, građevinski radnici, nastavnici, doktori, advokati, naucnici. Oni su uspješni i i savjesni građani Illinoisa.
Država Ilinois je uticala na zivot hiljada Bosanaca i ponudila nadu za novi pogled na svijet za milione.
Želim se posebno zahvaliti gospodinu. Gregu Harris, Harry Ostermanu, i svima vama na sudjelovanju u ovoj Rezoluciji kojom se nastavlja nesebičnost I trazi istina i pravda. Želim vam zahvaliti u ime moje prijateljice Zuhre Osmanović, koja je prezivjela genocid u Srebrenici. Njen muž je ubijen a sin joj je otrgnut iz ruku tog dana, 11. jula 1995. Od tada ga nije nikad vise vidjela.. Njen sin je bio istih godina kao moj sin danas, koji je ovdje sa nama .
Zuhra nikada neće zaboraviti taj trenutak, ali mi je rekla da ce joj ova Rezolucija dati nadu da će pravda i istina prevladati i da će spriječiti buduće genocide, ne samo u Bosni I Hercegovini vec svugdje u svijetu.
Ja licno duboko vjerujem da mogućnost boljeg razumijevanja u Bosni i Hercegovini i širom svijeta ovisi o našoj spoznaji da su istina i pravda prvi koraci prema pomirenju. To je također upozorenje za buduće generacije da se ovaj zločin nikada ne dogodi ponovo, bilo kojoj grupu ljudi, bilo gdje i bilo kada.
usvojena je
Rezolucija o Srebrenici u Ilinoisu H712
Dom Predstavnika
DAJE SE NA ZNANJE, Americki senat i Americki dom predstavnika su usvojili Rezoluciju kojom se priznaje de je genocid ucinjen od strane srpskih snaga u Srebrenici u citavoj Bosni izmedju 1992. I 1995. godine; i
DAJE SE NA ZNANJE , 11. Jula 2010 godine se komemorativno obiljezava petnesta godisnjica srebrenickog masakra u kojem je najmanje 8, 372 nevinih bosnjackih civila ubijeno i 30, 000 protjerano iz njihovih domova , u najgorem zlocinu u Evropi otkako se desio holocaust; i
DAJE SE NA ZNANJE, ova godisnjica povecava spoznaju o tragicniom stradanju Bosanaca i pocasno se podsjeca onih koji su poginuli zbog politike etnickog ciscrnja i agresije; i
DAJE SE NA ZNANJE , ovim drzava Ilinois priznaje vaznost ovog dogadjaja kako bi doslo do pravednog okoncanja za Bosance kroz istinu i pravdu;
SADA I OVIM PUTEM, Dom predstavnika 48 generalne sednice drzave Ilinois , ovime objavljuje
11 juli DANOM SJECANJA NA ZRTVE GENOCIDA U SREBRENCI i sedmicu u 11 jula 2010, SEDMICU POCASTI BOSNI I HERCEGOVINI U DRZAVI ILINOIS.
SADA I OVIM PUTEM, pozivamo sve gradjane da rade skupa kako bi se okoncao krug nasilja I da promoviraju zajednicki suzivot za sve ljude svijeta.
Usvojeno od Doma Predstavnika, Marta 17, 2010.
Govor Ide Sefer
Postovani clanovi komisije,
Zahvaljujem vam na vremenu koje ste mi omogucili da vam se obratim. Jas sam Ida Sefer Roche i danas sam ovdje da podrzim prihvacanje Rezolucije o Srebrenici.
Rodjena sam u Bosni gdje sam zivjela do svoje osme godine. Kao i mnoga druga djeca Bosne i Hercegovine koja su prezivjela rat, tragala sam za odgovorima tko sam, tko je moja familija, sta nam je historija.
Koje znacenje za mene ima cinjenica da je moj otac bio zatvoren u koncentracionom logoru jer je Musliman?
Koje znacenje za moju porodicu ima cinjenica da je moja mama krscanka?
Koje znacenje za nasu povijest ima cinjenica da je 50,000 zena dozivjelo brutalna silovanja kao dio ratne taktike, a da su hiljade i hiljade ljudi poubijani?
I zato sam ja danas ovdje. Rezolucija koja je pred vama, daje znacaj svemu onome kroz sto je prosla ne samo moja nego i mnoge druge porodice. Rezolucija je vazna za nasu buducnost ovdje u Illinoisu. Vazna je i za mene i za mog supruga koji je Amerikanac, kao i za nase buduce potomke koji ce nositi i bosansko naslijedje. Za moju generaciju ova rezolucija je priznavanje nase boli, suza i naseg puta da nadjemo svoj identitet. Ova Rezolucija je bitna svakoj zeni koja je izgubila sina, svakoj kceri koja je izgubila oca, svakom covjeku koji je prezivio, kao i svakom djetetu koje je ocevidac strahota.
Genocid nije manji problem ako se drugacije naziva ili smatra ratnim proizvodom. To sto se dogadjao u BiH, nije jedini slucaj u svijetu, nego je svjedocanstvo onoga sto se moze dogoditi bilo gdje kad dominiraju strah, pohlepa i mrznja. Rezolucija o Srebrenici je bitna satisfakcija za sve one ljude, sada stanovnike llinoisa, koji su trpili i jos uvijek trpe posljedice ovog cina protiv covjecnosti. Rezolucija je jednako bitna i za buduce generacije jer ovakve historijske cinjenice ne mozemo i nesmijemo zaboraviti.
Govor Sanje Seferović Drnovšek
Direktora Bosankoamerickog instituta za istrazivanje genocida i edukaciju u Springfildu, Illinois , kojim se trazi usvajanje Rezolucije
Postovani clanovi Drzavne administrativne komisije, Ispred Vas se nalazi Rezolucija kojom se trazi da se 11 juli ,svake godine, proglasi Danom sjecanja na zrtve genocida u Srebrenici i da se ta nedjelja proglasi Nedeljom Bosne i Hercegovine u drzavi Ilinois. Pored toga, pozivamo sve građane države Illinois da se zajednicki zalazu da se zaustavi ciklus nasilja i da se promovise miran suživot među svim ljudima na Zemlji. Ovo je historijski trenutak, a ja imam čast da govorim u ime bosansko- američkih građana u Illinoisu, koji su potpisali peticiju kojom se trazi usvajanje ove Rezolucije, aprila prošle godine, tokom mjeseca posvećenog prevenciji genocida koji sedogadjaju sirom svijeta.
Ova Rezolucija je u skladu sa: U.S. House Resolution 134 i U.S. Senat Resolution 199, iz 2005, Odlukom Međunarodnog krivicnog suda osnovanog za bivšu Jugoslaviju, Rezolucijom Europskog parlamenta od 2009 i sličnim Rezolucijama koje su usvojene u državi Micigen i Mizuri.
Sve ove Rezolucije i odluka suda su konstatovale da je pokolj u Srebrenici, kad a je 8, 372 Bošnjaka, nedužnih civila, tri generacije muškaraca,ubijeno od strane snaga vojske bosanskih Srba, najgori ratni zločin počinjen u Evropi poslije Drugog svjetskog rata.
Za vrijeme agresije na Bosnu i Hercegovinu, koja je na demokratski nacin postala nezavisna država , aprila 1992, uz saglasnost SAD, oko 200, 000 ljudi je ubijeno, 40% od 4, 600, 000 Bosanaca je raseljeno, a cetvrtina ukupnog stanovništva je prisiljena da napusti domovinu.
Teško ranjeni, žrtve koncentracionih logora i logora silovanja, mnogi od njih su stigli u SAD-u I medju njima I moji prijatelji Samija Hajdarevic Diab sa dva sina i Ferid Sefer sa svojom porodicom a koji su ovdje sa nama.
Illinois je drzava koja je pruzila najvise , nesebicno se ponijela , I u njoj je više od 50, 000 Bosanaca (više od 35, 000 u gradu Chicago) pronašlo svoj novi dom.
Illinois je otvorio svoje bolnice, Illinois je otvorio vrata škola, Illinois je ponudio poslove . Pronadjen je novi nacin tretmana i ljecenja tramatskih
simptoma koji su poslijedica ratnih strahota, a koji se pokazao uspjesnim .Danas ima Bosanaca svugdje u Illinoisu, oni su fabricki radnici, građevinski radnici, nastavnici, doktori, advokati, naucnici. Oni su uspješni i i savjesni građani Illinoisa.
Država Ilinois je uticala na zivot hiljada Bosanaca i ponudila nadu za novi pogled na svijet za milione.
Želim se posebno zahvaliti gospodinu. Gregu Harris, Harry Ostermanu, i svima vama na sudjelovanju u ovoj Rezoluciji kojom se nastavlja nesebičnost I trazi istina i pravda. Želim vam zahvaliti u ime moje prijateljice Zuhre Osmanović, koja je prezivjela genocid u Srebrenici. Njen muž je ubijen a sin joj je otrgnut iz ruku tog dana, 11. jula 1995. Od tada ga nije nikad vise vidjela.. Njen sin je bio istih godina kao moj sin danas, koji je ovdje sa nama .
Zuhra nikada neće zaboraviti taj trenutak, ali mi je rekla da ce joj ova Rezolucija dati nadu da će pravda i istina prevladati i da će spriječiti buduće genocide, ne samo u Bosni I Hercegovini vec svugdje u svijetu.
Ja licno duboko vjerujem da mogućnost boljeg razumijevanja u Bosni i Hercegovini i širom svijeta ovisi o našoj spoznaji da su istina i pravda prvi koraci prema pomirenju. To je također upozorenje za buduće generacije da se ovaj zločin nikada ne dogodi ponovo, bilo kojoj grupu ljudi, bilo gdje i bilo kada.