Preporucujem procitajte
“Snaga polovine”, Kevina i Hane Salwen
“NI jedan covjek se nije izdigao na ljestvicu duhovne zrelosti dok nije otkrio da je bolje sluziti drugima nego samom sebi” , Vudro Vilson, americki predsjednik u vrijeme Prvog svjetskog rata
O davanju Mensur Seferovic
Ponekad se neka slika, susret, dogadjaj urezu u pamcenje i preokrenu nam zivot, usmjere karijeru i ucine nas boljim nego sto smo bili.
Upravo se to dogodilo dobro situiranoj i prilicno imucnoj americkoj familiji Salwen iz Atlante, koja je nakon tog sudbonosnog dogadjaja o kojem ce vise biti rijeci, odlucila da podjeli svoje bogatstvo sa onima kojima je potrebno, o cemu su otac i cerka napisali i objavili knjigu “The Power of Half”, by Kevin and Hannah Salwen, Haughten Miffin Harcourt, 2010., a sin Dzozef, tinejdzer od 15 godina, napravio dokumentarni film ( mozete ga naci na Yu Tube), pa su tako kao Salvenovi postali poznati i popularni sirom Amerike, a svi su izgledi da ce prihod od knjige, kao i gostovanja i govora prilikom promocija donijeti cak i veci prihod od onoga sto su sami darovali, pa ce ga opet podijeliti na pola, i darovati u neke nove humanitarne svrhe. Tako se multiplikuje Snaga polovine, kao dobar model za sve nas da ga primjenimo.
Prica pocinje ovako; Hana, 14 godisnjakinja, senzitivna njezna djevojka u pubertetu, vozeci se nekim periferisjskim ulicama Atlante ugledala je u jednom momentu beskucnika , a preko puta njega parkiran veliki novi crni Mercedes, i pomislila: ako bi taj neko umjesto sto je kupio Mercedes podijelio te pare sa ovim beskucnikom, mozda bi svima bilo bolje. Beskucnik bi se negdje bar privremeno skrasio, a dobrocinitelj osjecao bolje jer je nekome pomogao, bio od koristi. Uostalom, mogu se kupiti i neka manje skupa kola a da vrse istu ulogu koja im je namjenjena, a u isto vrijeme da se pomogne ili cak mozda i spasi jedan ljudski zivot. Ako nista drugo, da ga se uljepsa i ucini dostojnijim covjeka. Postala je svjesna nepravde u svijetu i dispariteta medju bogatima i siromasnima, i ta misao ju je zaokupljala sve vise i vise.
Sa tom pricom djevojka je stigla kuci i podijelila je sa svojim roditeljima. Majka, sadasnja uciteljica, a prijasnja savjetnica za binise, otac novinar i pisac , koji su ostvarili svoj americki san prije deset godina kupivsi svoju kucu snova vrijednu 2 miliona dolara, bili su zateceni. ( U intervjuu za novine kazu da su svoje bogatstvo stekli odlicnim obrazovanjem, vrijednim radom, srecom i investiranjima)
Izgubljen pa nadjen osjecaj porodicnog zajednistva
Majka je sa nekom nelagodom brzo odgovorila, : “Pa sta predlazes, sta da zrtvujemo, da prodamo kucu, i podjelimo pare”.” Da”, odgovorila je Hana, i tako je citav njihov porodicni projekat krenuo u pravcu da se prvo nesto promjeni u njihovoj porodici i statusu, i poslije toga da doprinesu necemu pozitivnom u svijetu, makar kako to bilo veliko ili malo, ali vazno da je od srca i s ciljem. Nakon druzenja i razgovora odlucili su da prodaju kucu i kupe duplo manju po znatno manjoj cijeni, i razliku daju u humanitarne svrhe. Ali, koje , kome?
Odluceno, uradjeno. Nakon prodaje prve kuce i useljenja u drugu, u istrazivanju raznih opcija primjetili su da su se poceli vise medjusobno druziti, praveci paralele sa prethodnom kucom u kojoj se zbog velicine i prethodnog nacina zivota nisu mnogo ni susretali a kamoli druzili ( svako je imao maltene svoj sprat, svoj TV, svoj komjuter, svoj svjet), osim ponekog izleta i godisnjih odmora koji su postajali sve manje zajednicki kako su djeca odrastala i postajala tinejdzeri.
Taj kvalitet novog porodicnog zivota ih je odusevio i shvatili su da su vec u samom startu prije svih drugih oni sami mnogo dobili bas u procesu samog davanja drugima , da su postali bogatiji , a da te svoje nepovezanosti prije nisu ni bili svjesni. Dobili su dakle u onome sto je i najvrijednije, u kvalitetu porodicnog zivota.
Salvenovi su godinu dana istrazivali razne mogucnosti. Uz nedeljne dorucke sa tek ispecenim kiflicama i mirisom frisko skuhanog mlijeka, njih cetvoro su izucavali svjetske probleme, i kako bi oni mogli bar u izvjesnoj mjeri pomoci da se rijese. Suzili su interes na tri oblasti:
1. Voda: preko milijardu ljudi na planeti nema prilaz i pristup cistoj vodi
2. Beskucnistvo : 3.5 miliona Amerikanaca godisnje zive na ulicama iz raznih razloga
3. Siromastvo: jedan od sest ljudi sirom svijeta zivi na jednom dolaru dnevno
Gledali su dokumentarne filmove, videa, iztrazivali razne organizacije, intervjuisali njihove sefove. Testirali sta znaci biti gladan tako sto su gladovali 30 sati, program osmiljen od strane organizacije Word Vision.
Sortirali su hranu u lokalnim javnim kuhinjama kao volonteri, sluzili hranu beskucnicima, i pomagali graditi kuce u organizaciji Habitat for Humanity koju je pokrenuo predsjednik Dzimi Karter.
Najzad su se odlucili za The Hunger Project, koja radi sa selima u Africi, Aziji i Juznoj Americi, i pomazu njihovim ljudima, narocito zenama, da se ostruce i od onih koji su prije zavisili od pomoci drugih pocnu sami da privredjuju.
Dali su million dolara da se grade dva centra sa bankom, trgovinama, i bolnicom, u istocnoj Gani koji ce opsluzivati 20 sela i oblasti.
Da bi se sami uvjerili da su dobro odabrali, otputovali su u Ganu da upoznaju njihove ljude, i odusevili su se njihovom ljubaznosvu i toplinom.
“Bili smo prezadovoljni svojim izborom jer smo shvatili da ce nas doprinos pomoci drugima, i na tom putu transformisati i nas same da budemo bolji i plemenitiji.”
Poslije izvjesnog vremena u Chicago Tribune izasla je vijest : Voren Bafet, najbogatiji covjek svijeta kojeg sam imala cast i licno upoznati na Northwestern univerzitetu kada je njegova sestra Roberta donirala veliku sumu za internacionalne programe, i Bil Gejts, kojeg nisam do sada licno upoznala, a koji djelimicno finansira i skolu u kojoj radim (upoznala sam njegove direktore Fondacije kad su obilazili skolu da se uvjere da je njihova donacija opravdala svoju svrhu), odlucili su pokrenuti akciju dosad nevidjenu , a to je da americki milijarderi daju u humanitarne svrhe najmanje polovinu dok su zivi ili poslije svoje smrti. Naravno, oni ne odredjuju u koju humanirtarnu agenciju da daju pare, ali da daju.
Dinamicni duo smislio je ovaj plan prosle godine na veceri koju su organizovali, i na kojoj su bili ni vise ni manje bogatas milijarder gradonacelnik Njujorka Majkl Blumberg, kable mogu l Ted Turner , osnivac i vlasnik CNN-a I cega li sve jos , nama dobro poznati Dzordz Soros, tajkun po rodjenju Dejvid Rokfeler, Opra Vinfri , prva zena vlasnik filmskog studija Harpo, inace poznata po svojim izdasnim davanjima i plemenitim akcijama. Fortune Magazine pretpostavlja da ako bi svih 400 americkih milijardera participiralo u ovoj akciji ( do sada 40), skupilo bi se 600 milijardi dolara, a to je dvaput vise nego sto su Amerikanci donirali 2009 u razne humnitarne svrhe. Mozda bi nam u tom slucaju ove humanirtarne organizacije prestale slati brosure sa molbom za donacije, i prestali bismo da se osjecamo krivima ako im sta ne bismo udijelili . Ovaj dvojac Bafet gejtc, inace bliski prijatelji, vodi svojim primjerom. Bafet je obecao dati ni vise ni manje nego svih 99 posto svoga bogatstva. Kad su ga pitali zasto to bogatsvo nije dao svojoj djeci , odgovorio je: ostavio sam im dovoljno da komotno mogu zivjeti i raditi ono sto zele, ali ipak raditi a ne besposlicariti
Ukoliko bi i ostali, nesto manji bogatasi, recimo milioneri posli njihovim primjerima, bilo bi svima bolje sto sugerise i prica sa pocetka, a za nas ostale , iako nismo milioneri, da razmislimo na koji nacin i sami mozemo da se ukljucimo u procese davanja u svojoj rodnoj, radnoj i zivotnoj okolini, Americi i Bosni i Hercegovini.
“Snaga polovine”, Kevina i Hane Salwen
“NI jedan covjek se nije izdigao na ljestvicu duhovne zrelosti dok nije otkrio da je bolje sluziti drugima nego samom sebi” , Vudro Vilson, americki predsjednik u vrijeme Prvog svjetskog rata
O davanju Mensur Seferovic
Ponekad se neka slika, susret, dogadjaj urezu u pamcenje i preokrenu nam zivot, usmjere karijeru i ucine nas boljim nego sto smo bili.
Upravo se to dogodilo dobro situiranoj i prilicno imucnoj americkoj familiji Salwen iz Atlante, koja je nakon tog sudbonosnog dogadjaja o kojem ce vise biti rijeci, odlucila da podjeli svoje bogatstvo sa onima kojima je potrebno, o cemu su otac i cerka napisali i objavili knjigu “The Power of Half”, by Kevin and Hannah Salwen, Haughten Miffin Harcourt, 2010., a sin Dzozef, tinejdzer od 15 godina, napravio dokumentarni film ( mozete ga naci na Yu Tube), pa su tako kao Salvenovi postali poznati i popularni sirom Amerike, a svi su izgledi da ce prihod od knjige, kao i gostovanja i govora prilikom promocija donijeti cak i veci prihod od onoga sto su sami darovali, pa ce ga opet podijeliti na pola, i darovati u neke nove humanitarne svrhe. Tako se multiplikuje Snaga polovine, kao dobar model za sve nas da ga primjenimo.
Prica pocinje ovako; Hana, 14 godisnjakinja, senzitivna njezna djevojka u pubertetu, vozeci se nekim periferisjskim ulicama Atlante ugledala je u jednom momentu beskucnika , a preko puta njega parkiran veliki novi crni Mercedes, i pomislila: ako bi taj neko umjesto sto je kupio Mercedes podijelio te pare sa ovim beskucnikom, mozda bi svima bilo bolje. Beskucnik bi se negdje bar privremeno skrasio, a dobrocinitelj osjecao bolje jer je nekome pomogao, bio od koristi. Uostalom, mogu se kupiti i neka manje skupa kola a da vrse istu ulogu koja im je namjenjena, a u isto vrijeme da se pomogne ili cak mozda i spasi jedan ljudski zivot. Ako nista drugo, da ga se uljepsa i ucini dostojnijim covjeka. Postala je svjesna nepravde u svijetu i dispariteta medju bogatima i siromasnima, i ta misao ju je zaokupljala sve vise i vise.
Sa tom pricom djevojka je stigla kuci i podijelila je sa svojim roditeljima. Majka, sadasnja uciteljica, a prijasnja savjetnica za binise, otac novinar i pisac , koji su ostvarili svoj americki san prije deset godina kupivsi svoju kucu snova vrijednu 2 miliona dolara, bili su zateceni. ( U intervjuu za novine kazu da su svoje bogatstvo stekli odlicnim obrazovanjem, vrijednim radom, srecom i investiranjima)
Izgubljen pa nadjen osjecaj porodicnog zajednistva
Majka je sa nekom nelagodom brzo odgovorila, : “Pa sta predlazes, sta da zrtvujemo, da prodamo kucu, i podjelimo pare”.” Da”, odgovorila je Hana, i tako je citav njihov porodicni projekat krenuo u pravcu da se prvo nesto promjeni u njihovoj porodici i statusu, i poslije toga da doprinesu necemu pozitivnom u svijetu, makar kako to bilo veliko ili malo, ali vazno da je od srca i s ciljem. Nakon druzenja i razgovora odlucili su da prodaju kucu i kupe duplo manju po znatno manjoj cijeni, i razliku daju u humanitarne svrhe. Ali, koje , kome?
Odluceno, uradjeno. Nakon prodaje prve kuce i useljenja u drugu, u istrazivanju raznih opcija primjetili su da su se poceli vise medjusobno druziti, praveci paralele sa prethodnom kucom u kojoj se zbog velicine i prethodnog nacina zivota nisu mnogo ni susretali a kamoli druzili ( svako je imao maltene svoj sprat, svoj TV, svoj komjuter, svoj svjet), osim ponekog izleta i godisnjih odmora koji su postajali sve manje zajednicki kako su djeca odrastala i postajala tinejdzeri.
Taj kvalitet novog porodicnog zivota ih je odusevio i shvatili su da su vec u samom startu prije svih drugih oni sami mnogo dobili bas u procesu samog davanja drugima , da su postali bogatiji , a da te svoje nepovezanosti prije nisu ni bili svjesni. Dobili su dakle u onome sto je i najvrijednije, u kvalitetu porodicnog zivota.
Salvenovi su godinu dana istrazivali razne mogucnosti. Uz nedeljne dorucke sa tek ispecenim kiflicama i mirisom frisko skuhanog mlijeka, njih cetvoro su izucavali svjetske probleme, i kako bi oni mogli bar u izvjesnoj mjeri pomoci da se rijese. Suzili su interes na tri oblasti:
1. Voda: preko milijardu ljudi na planeti nema prilaz i pristup cistoj vodi
2. Beskucnistvo : 3.5 miliona Amerikanaca godisnje zive na ulicama iz raznih razloga
3. Siromastvo: jedan od sest ljudi sirom svijeta zivi na jednom dolaru dnevno
Gledali su dokumentarne filmove, videa, iztrazivali razne organizacije, intervjuisali njihove sefove. Testirali sta znaci biti gladan tako sto su gladovali 30 sati, program osmiljen od strane organizacije Word Vision.
Sortirali su hranu u lokalnim javnim kuhinjama kao volonteri, sluzili hranu beskucnicima, i pomagali graditi kuce u organizaciji Habitat for Humanity koju je pokrenuo predsjednik Dzimi Karter.
Najzad su se odlucili za The Hunger Project, koja radi sa selima u Africi, Aziji i Juznoj Americi, i pomazu njihovim ljudima, narocito zenama, da se ostruce i od onih koji su prije zavisili od pomoci drugih pocnu sami da privredjuju.
Dali su million dolara da se grade dva centra sa bankom, trgovinama, i bolnicom, u istocnoj Gani koji ce opsluzivati 20 sela i oblasti.
Da bi se sami uvjerili da su dobro odabrali, otputovali su u Ganu da upoznaju njihove ljude, i odusevili su se njihovom ljubaznosvu i toplinom.
“Bili smo prezadovoljni svojim izborom jer smo shvatili da ce nas doprinos pomoci drugima, i na tom putu transformisati i nas same da budemo bolji i plemenitiji.”
Poslije izvjesnog vremena u Chicago Tribune izasla je vijest : Voren Bafet, najbogatiji covjek svijeta kojeg sam imala cast i licno upoznati na Northwestern univerzitetu kada je njegova sestra Roberta donirala veliku sumu za internacionalne programe, i Bil Gejts, kojeg nisam do sada licno upoznala, a koji djelimicno finansira i skolu u kojoj radim (upoznala sam njegove direktore Fondacije kad su obilazili skolu da se uvjere da je njihova donacija opravdala svoju svrhu), odlucili su pokrenuti akciju dosad nevidjenu , a to je da americki milijarderi daju u humanitarne svrhe najmanje polovinu dok su zivi ili poslije svoje smrti. Naravno, oni ne odredjuju u koju humanirtarnu agenciju da daju pare, ali da daju.
Dinamicni duo smislio je ovaj plan prosle godine na veceri koju su organizovali, i na kojoj su bili ni vise ni manje bogatas milijarder gradonacelnik Njujorka Majkl Blumberg, kable mogu l Ted Turner , osnivac i vlasnik CNN-a I cega li sve jos , nama dobro poznati Dzordz Soros, tajkun po rodjenju Dejvid Rokfeler, Opra Vinfri , prva zena vlasnik filmskog studija Harpo, inace poznata po svojim izdasnim davanjima i plemenitim akcijama. Fortune Magazine pretpostavlja da ako bi svih 400 americkih milijardera participiralo u ovoj akciji ( do sada 40), skupilo bi se 600 milijardi dolara, a to je dvaput vise nego sto su Amerikanci donirali 2009 u razne humnitarne svrhe. Mozda bi nam u tom slucaju ove humanirtarne organizacije prestale slati brosure sa molbom za donacije, i prestali bismo da se osjecamo krivima ako im sta ne bismo udijelili . Ovaj dvojac Bafet gejtc, inace bliski prijatelji, vodi svojim primjerom. Bafet je obecao dati ni vise ni manje nego svih 99 posto svoga bogatstva. Kad su ga pitali zasto to bogatsvo nije dao svojoj djeci , odgovorio je: ostavio sam im dovoljno da komotno mogu zivjeti i raditi ono sto zele, ali ipak raditi a ne besposlicariti
Ukoliko bi i ostali, nesto manji bogatasi, recimo milioneri posli njihovim primjerima, bilo bi svima bolje sto sugerise i prica sa pocetka, a za nas ostale , iako nismo milioneri, da razmislimo na koji nacin i sami mozemo da se ukljucimo u procese davanja u svojoj rodnoj, radnoj i zivotnoj okolini, Americi i Bosni i Hercegovini.
