www.chicagoraja.com - Intervju sa Sanjom Seferovic Drnovsek
Zivot bez predrasuda
Povod naseg razgovora sa pravnicom/advokatom i magistrom drustvenih nauka, profesoricom gospodjom Drnovsek Sanjom je odluka Instituta za Genocid u Sarajevu o osnivanju Bosansko Americkog Instituta za genocid sa sjedistem u Cikagu, i imenovanje gospodje Sanje.Drnovsek, J. D. ( doktor prava) i MA in Education ( magistar u obrazovanju smjer humanisticke nauke) za njegovog osnivaca i direkoricu.
ChicagoRaja: U Americi ste od 1989 , u nasoj zajednici ste poznati kao visoko obrazovana, energicna , i veoma angazovana Bosnakinja , aktivista , majka dva divna sina Demijana i Emina, sretno udata za inzenjera gradjevinarstva Zdenka Drnovseka , vasu ljubav iz studentskih dana..Recite nam nesto vise o sebi.
Mrs. Drnovsek: Rodjena sam u Sarajevu, u uglednoj porodici Seferovica . Moj otac, Mensur je pisac 22 knjige, poznat na prostorima bivse Jugoslavije, svugdje gdje su doprle njegove knjige sirom svijeta kuda su se rasuli nasi ljudi, on je , dakle, pisac , historicar i humanista, a majka, Sefika Omanovic koja je studirala Visu pedagosku akademiju ,saradnik u radu citave porodice, oca , sestre Selene i brata Vanje. Od malih nogu razvijali su nam senzibilitet da se drustvene nepravde kao i progresivna kretanja u bilo kom dijelu svijeta doticu i nas, i da svaki pojedinac mora aktivno ucestvovati u drustvenim tokovima, a obrazovanje i postenje su se podrazumijevali kao neophodna podloga za takva djelovanja.
ChicagoRaja: Dok pricamo osjeca se u Vasem govoru da ponekad mijesate ekavicu i ijekavicu sto zbunjuje one ljude koji Vas ne poznaju , pa se pitaju koje ste nacionalnosti, odakle ste
Mrs. Drnovsek : Upravo sam to odgovorila,ali da dodam jos ponesto .
Bosna i Hercegovina je drzava ravnopravnih naroda i njihovih jezika, Bosnjaka,Srba , Hrvata i drugih manjina, i svi oni ih ravnopravno predstavljaju na vaznim drzavnim, politickim i naucnim institucijama. Vjerujem da je Bosnjacima stalo da tako bude i u buduce, da imamo cjelovitu demokratksu Republiku Bosnu i Hercegovinu sa svim ravnopravnim narodima u njoj, jer jedino sa svima zajedno moze biti cjelovita.
Ovu ravnotezu Karadzicevi Srbi i ekstremisti Hrvati iz Zapadne Hercegovine i Hrvatske su pokusali da naruse tokom rata tvrdeci da nema zajednickog zivota, i da drzava treba da se rascjepa. Nije im uspjelo , Bosna i Hercegovina je ostala jedna drzava.
Mi ovdje u dijaspori nekako imamo tendenciju da vidimo i prenaglasavamo razlike medju nama, i onda nam umjesto naseg covjeka nametnu nekog desetog, na primjer Grka za predsjednika Bosansko Hercegovacko Americke Etnicke Asocijacije u Cikagu, koja se potom prakticno i ugasila, izgubila svoje prostorije i sluzbenike, a to je bila jedina nasa BH organizacija sponzorirana od drzave Ilinois, i jedina u odnosu na ostale etnicke zajednice takve vrste koju su sami Bosnjaci ugasili, i koju je veoma tesko sada revitalizovati i pored truda pojedinca , pa cak i jednog djela zajednice koja pomaze finansijski da se taj pojedinac placa. Sve druge etnicke zajednice i dalje uspjesno rade, razvijaju se, samo mi idemo unazad
Sto se tice mene, iza popularnog slovenackog prezimena Drnovsek, stoji ponosnaBosnjakinja. Moj muz je u direktnom srodstvu sa pokojnim slovenackim premijerom Janezom Drnovsekom, i Slovenija mu je pored Srbije odakle mu je mama iz porodice sudije Hadzi Pesica druga domovina.
Moj otac Mensur se preseli iz Sarajeva u Beograd, gdje je radio kao glavni urednik vojne izdavacke djelatnosti NIU “Narodna armija”. Osnovnu i srednju skolu zavrsila sam u Beogradu. Bila sam djak generacije i Vukovac, to vam je bilo najvece moguce priznanje, i mogla sm se upisati na bilo koji fakultet bez prjemnog ispita.
Zbog otvorenog izjasnjavanja da sam Muslimanka i pisanja maturskog rada na istorijske teme o Bosni i Hercegovini isticuci njenu vjekovnu drzavnost , izazvala sam negodovanje Odjeljenja za historiju u gimnaziji, u kome su tada, kao i u citavoj Srbiji , na povrsinu izlazile velikosrpske pretenzije prema Bosni i Hercegovini negirajuci joj drzavnost i indetitet naroda kome i ja pripadam. Na intervenciju Ministarstva za obrazovanje Srbije trebalo je da se ispravi greska koja mi je nanesena i da diplomiram sa najvecim priznanjem odlikasa, ali sam ja to odbila , trazila premjestaj u drugu skolu gdje sam zavrsni ispit uspjesno polozila.
ChicagoRaja: Dakle mlada, talentirana i buntovna Bosnjakinja u Beogradu , odlikas i borac za ljudska prava , zrtva nacionalisticke politike u gimnaziji, ali to Vas nije zaustavilo.
Mrs. Drnovsek: Tada smo se izjasnjavali kao Muslimani sa velikim M. Sjecam se moj razredni starjesina, filozoficarka iz Novog Sada, mi je uporno tvrdila, povodom mog izjasnjavanja da s am Muslimanka, da Muslimani ne postoje kao nacija iako je tad zvanicno priznato pravo da se izjasnjavamo kao Muslimani ili Jugosloveni.
Nastavila sam skolovanje i zavsila sam pravo na Pravnom fakultetu u Beogradu, Odsjek za medjunarodno pravo u rekordnom roku, kao odlican student . Polozila sam drzavni i pravosudni ispit nakon tri godine rada u advokaturi i trzisnoj inspekciji grada Beograda.
U Personalnom odjeljenju Gradskog komiteta SKJ radila sam prije dolaska u Sjedinjene Americke Drzave na pravnim poslovima , bila sam zaduzena za regulisanje radnih odnosa 560 funkcionera , za pisanje i sprovodjenje samoupravnih akata. Tokom prve godine rodjenja moga sina , na porodiljskom odsustvu, odslusala sam sve semestre magistarskog obrazovanja , smjer krivicnog prava.
ChicagoRaja: Koliko vidim, Vi ste uvijek bili u politici ili oko politike, recite nam sta se to desavalo u Srbiji u tim godinama kada su vrsene pripreme za ostvarenje plana Velike Srbije .
Mrs. Drnovsek : Obracunu Slobodana Milosevica, tadasnjeg predsjednika Centralnog Komiteta Saveza Komunista Srbije, sa svojim saradnicima Ivanom Stambolicem, predsednikom Republike Srbije, i Dragisom Pavlovicem, predsjednikom Saveza Komunista grada Beograda, jer su bili za kompromisnu politiku sa Kosovom i Kosovarima, kao i svim drugim narodima, bila sam prisutna i nisam glasala za iskljucenje Dragise Pavlovica iz SKJ, vec sam i sama iz njega izasla. O ovom sukobu sam pisala u upravo objavljenom clanaku na elekrotnskim stranicama Chicagoraja pod nazivom “Karadziceva pupcana vrpca”. Odlucila sam se za odlazak u inostranstvo sa muzem , a pridruzili smo se njegovom najboljem drugu Etemu Karanfilovskom, Albancu sa Kosova, koji zbog diskriminacije nije mogao naci posao u Srbiji iako je bio jedan od najboljih studenata Zdenkove generacije Gradjevinskog Fakulteta u Beogradu. Treci njihov najbolji drug je Jevrej Sasa Jinker, koji je takodje vec bio otisao u inostranstvo zbog ekonomske krize koja je uzimala sve vise maha. Tako su se tri najbolja druga nasla u Americi gdje i dalje svi zive i povremeno se posjecuju jer su u tri razlicita grada.
ChicagoRaja: Emigrantska tuga je pregolema ali je to postala svakodnevnica svim manjinama na prostorima bivse BiH. Tako ste se i Vi nasli kao imigrant u Chicagu. Ljudi kazu da imigrantima u drugoj zemlju je novi pocetak ili kako neki obicavaju reci – pocinjemo uciti “hodati “po stare dane. Kakvi su bili Vasi poceci u Chicagu.
Mrs. Drnovsek: Naucila sam engleski jezik , uzimala ispite fakultetskog nivoa o drustvenom i pravnom uredjenju SAD ( Politicko uredjenje, Uvod u krivicno pravo, Americke zene) i 8- mjesecni program na Ruzvelt Univerzitetu iz pravnih nauka. Moje diplome diplomiranog pravnika sa polozenim sudsko-advokatskim ispitom su akreditovane pod nazivom Doktor pravosudja prava bivse Jugoslavije sa pravom prakse i predavanja u drzavi Luizijani koja priznaje regionalna prava , ali me zivotni putevi nisu odveli u tom pravcu, ostala sam u Cikagu.
U Cikagu nas je zatekao rat na podrucju bivse Jugoslavije. Rat u Bosni i Hercegovini je okupirao sva moja angazovanja u humanitarnim organizacijama osnovanim od pripadnika svih nasih naroda sa teritorije bivse Jugoslavije pod nazivom DiYUlog for Peace ( Dijalog za mir). Organizovali smo politicke skupove na De Paul Univerzitetu, dovodili ugledne goste , kontaktirali progresivne snage sa teritorije bivse Jugoslavije i Sjeverne Amerike dok je jos bilo nade da se dijalogom moze nesto postici. Sa prosirenjem rata u Sloveniji i Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovinu, promjenili smo naziv u Americans for Bosnian Orphans (Amerikanci za Bosansku sirocad), prikljucili se americko-muslimanskim i drugim humanitarnim organizacijama i sa njima na ulicama Cikaga i Wasingtona uporno trazili podizanje embarga za oruzje za bosansku drzavu koja se branila od Miloseviceve Srbije i Tudjmanove Hrvatske kao agresora bez prava na sopstvenu odbranu i za opstanak bosnjackog naroda. Rad sa zenskim organizacijama, i aktivnost na zaustavljanju seksualnog nasilja nad zenama tokom rata kao krivicno djelo protiv covjecnosti i presedan medjunarodnog prava, bila je moja glavna aktivnost . Doktor pravnik nauka Serif Busoini me je izabrao u uzu grupu saradnika za odlazak u Bosnu i Hercegovinu za istrazivanje zlocina, ali se za tu grupu zakazanu za odlazak na ratni teren situacija promjenila i nije odobren odlazak zbog sigurnosnih razloga, kako mi je receno.
ChicagoRaja: Pomenuli ste Embargo za uvoz Oruzja za BIH , zanimljivo koliko je administracija i birokracija jaka da se taj emabargo nije skinuo jos , a BIH nije u ratu vec 17 godina.
Mrs. Drnovsek: O svojim aktivnostima oko pomaganja prvim izbjeglicama i ranjenicima iz Bosne i Hercegovine pisala sam u nekoliko navrata u sarajevskom Oslobodjenju 29 septembra -6 oktobra 1994 ( “ Moja tri ratna druga“ Rahima, Vasvija i Sadija ), u beogradskom Vremenu (“ Razorene duse”), kao i o mojim zapazanjima o americkim temama po pitanju polozaja zena (“Prisilna emancipacija”, “ Biti zena u Americi”).
Pomagala sam samohranim majkama da nadju adekvatno lijecenje za njihovu djecu, teskim ranjenicima iz Kosevske bolnice dovedenim u Cikago da dobiju legalna dokumenta jer su dosli preko IOM , internacionalne organizacije koja je mislila da ce rat trajati kratko i da ce se prvi ranjenici vratiti u Bosnu i Hercegovinu i zato im nije obezbjedila dokumenta za duzi boravak. Pomagala sam im da nadju smjestaj, finansijska sredstva, da imaju nekakav sadrzaj zivota dok su ovdje. U tome nisam bila sama, ali to su bili teski trenuci i onima koji pomazu i kojima treba pomoc jer SAD nisu bile jos ustanovile program spajanja porodica, njihov pravni status. kao sto rekoh, je bio neregulisan, nisu imali zdravstvenu pomoc poslije isteka roka utvrdjenim pravilima IOM, pa smo im trzili bolnice i doktore za sponzore, nisu imali naknadu za stan, hranu. Neki od njih su se vratili u Bosnu i Hercegovinu, sa ortopetskim pomagalima, protezama, ozenili se, dobili djeci. Sa nekima od njih sam jos u kontaktu i srecna sam kad cujem i vidim kako zive. Tada sam pomagala koristeci svoje tek stecene kontakte u Americi, znanje engleskog jezika i moje kucno, porodicno gostoprimstvo i neogranicenu zelju da budem od pomoci. Zajedno sa mnom radili su moj muz i brat, i najblizi prijatelji, a mreza saradnika se sirila, i sada posjedujem zavidan network ljudi od uticaja.
ChicagoRaja: Vas humanitarni rad je bio veoma bogat, mnogi ljudi, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i iz dugih drzava sa sjecaju Vas i vase nesebicene pomoci. Kako ste to sve uspjevali postici, majka dvoje djece a doveli ste i roditelje, sestru i zeta, ostale izbjeglice, kojima je trebalo posvetit paznju, njegu, pomoc, i znatna novcana sredstva.
Mrs. Drnovsek: Kao volonter , pomagala sam humanitarnim organizacijama u Cikagu. Tako su me i zapazili i dobila sam posao u Karitasu. Posao koji radite morate voljeti, ja volim ljude i srecna sam kad im mogu pomoci. Pocetkom 1996 do kraja 2001 bila sam Direktor Izbjeglickog programa katolicke organizacije –Karitas u Cikagu, i bila sam odgovorna za mnoge aspekte zivota izbjeglica koji su protjerani sa teritorija Bosne i Hercegovine, Kosova, Rwande, Avganistana, Iraka , Kube i Burme, kao sto je nalazenje stanova, poslova, obrazovanje, ucenje engleskog jezika, zdravstvena i mentalna pitanja, osjetljiva pitanje porodicnih odnosa, prilagodjavanje novoj sredini kao i ostvarivanje religioznih i pravnih aspekata novog zivota. Bila sam tvorac i menadzer 5 drzavnih grantova za preseljavanje, zaposljavanje, ucenje engleskog, djecijeg dvojezicnog programa, i za mentalno zdravlje zena narocito nad kojima je izvrseno nasilje.
Bila sam narocito poznata kao strucnjak za pomaganje samohranim majkama, a posebno sam ponosna jer sam jedina u Americi dobila Fond za djecije programe na maternjem jeziku izbjeglica , bosanskom, srpskom, hrvatskom, arapskom, albanskom kao i Fond za finansiranje magazina “Nova Zena”, ciji sam bila glavni i odgovorni urednik na engleskom i bosanskom , prvog i jedinog casopisa ovog tipa u historiji izbjeglickog programa . Zene izbjeglice koje su bile clanice Zenske grupe Chatolic Charities Progarama koju sam ja vodila su svoja ratna i najintimnija iskustva djelile sa drugima, pisale i time gradile mostove humanizma sa drugim narodima.
“Neke od mojih licnih predrasuda o drugim ljudima i njihovim kulturama su se razbile slusajuci iskustva ovih izuzetnih zena”, napisala je u casopisu Frances L. Falconer, jedna od prisutnih u Kulturnom Centru Berger Parka u Cikagu na proslavi Izbjeglickog dana zena koji smo organizovali zajedno sa zaposlenima u cikaskom drzavnom kulturnom centru. ( Nekoliko naziva clanaka iz broja 4, mart 2001: “ I was challenged to reframe my thinking” by Frances L. Falconer, Proslava etnickih grupa u Ilinoisu, Vece prijateljstva i dijaloga Muslimana i Katolika- Rita George Tvrtkovic, Iftarenje, Americka prva zena ratnik, Kad istorija postane nocna mora, ‘Dobrovoljne izbjeglice –Rasema Bekto, Seksualno zlostavljanje, Prst Pravde –Sanja Drnovsek, Uzor su nam uspjesne zene, Covjek bez adrese, Uspjesi djecijeg programa, Zene Sudana, Nova zena ili samo prezaposlena zena?,). Razvijali smo dijaloge izmedju ljudi raznih rasa, religijskih grupa, i nacija, mnogo prije bilo koga drugoga, i ta usmjerenost ka drugima, ne samo nama samima, je nasa orijentacija i za ubuduce
Chicago Raja: Kao sto vidim, svojim radom dotakli ste zivote mnogih ljudi.
Kao direktorica izbjeglickog programa bila sam u situaciji da licno zaposlim nase ljude, a takodje moj muz, moja sestra , brat i zet koristeci svoje veze i polozaje. U svoje slobodno vrijeme, sto mi nije bilo u opisu radnog mjesta, licno sam pomogla starijim ljudima da dobiju drzavne stanove, garantovala pismima o njihovnim moralnim i radnim kvalitetima, upisivala djecu u najbolje skole , organizaovala razne izlete, predavanja, obogacivala im sadrzaj zivota istrgnutog u kasnim godinama od njihovog miljea .
Gde god maknem, u prodavnici, na priredbama, koncertima, ustanovama, skolama, naidjem na nekoga u cijem sam zivotu ucestvovala..To je divan osjecaj. Takodje , bez ikakvih novcanih nadoknada sa strane, moj otac, sestra , i sami izbjeglice, i ja osnovali smo magazin Zambak Bh Odjek, potom Tribinu Bosnjaka za koju je nas akademik Tvrtko Kulenovic rekao da je na evropskom nivou, etnicke novine neophodne za informisanje i ispunjavanje kulturnih potreba dijaspore. Dolaskom mog oca u Cikago, ozivjela je intelektualna energija nasih izbjeglica, on je prakticno okupio i okurazio postojece intelektualce da se drustveno angazuju kao volonteri na novom kontinentu.
Takodje, bila sam jedan od osnovaca Bosansko –hercegovackog kluba na celu sa Ivicom Jurisicem, ali na zalost , taj klub koji je predstavljao sve narode Bosne i Hercegovine, boreci se dugo protiv svih vjetrova, se ugasio, a tu alternativnu multietnicku scenu preuzela je na sebe Bosansko americka biblioteka, kao nezavisna, nepoliticka, kulturna institucija u partnerstvu sa cikaskom drzavnom bibliotekom Conrad Sulzer. Mojim odlaskom iz Karitasa, i. prvaBbosanska vikend skola je dozivela slicnu sudbinu.
ChicagoRaja: Sve ovo sto ste nam rekli je veoma impresivno i dobar je primjer za mladje generacije mladih Bosnjakinja kojih je sve vise u nasoj zajednici, obrazovanih , ali jos uvijek nedovoljno angazovanih i politicki aktivnih.Cesto se protura teza o tome kako su zene u Islamu obespravljene i da nemaju sanse da razviju svoje sposobnosti kao moderne zene sa zapada. Svojim radom vi to demantujete.
Mrs. Drnovsek: Zena u Islamu ima vazno mjesto i zasluzuje svo postovanje, to sto su pojedine skupine ljudi krivo tumace i prilogadjavaju vjeru svojim nazorima i vidjenju svijeta je nesto sto ne valja i sigurno je da ce se promjeniti.
Chicago Raja: Da li ste dobili za svoj rad neka zvanicna priznanja?
Za svoj drustveni i profesionalni rad dobila sam mnoga priznanja kao sto su Nagrada opstine Rodzers Park za parnerstvo u poboljsanju kvaliteta zivota gradjana ove opstine, Nagrada za humanitarna zalaganja od Albansko-americke humanitarne organizacije, Nagrada drustva Amani za socijalnu pravdu Kongolijanske Organizacije, Nagrada od Ogoni naroda , Nagrada Bosansko americke biblioteke Cikaga, nagrada od strane Organa drzve Ilinois za drzavnu pomoc za saradnju u pomaganju izbjeglicama, knjiga pohvala BAKE-Bosansko americke kulturne organizacije, i mnoge zahvalnice i pisma od ljudi kojima sam direktno pomagala.
Chicago raja: Pored nesebicnog pomaganja izbjeglicama, vi ste se stucno osposobljavali da mozete da budete profesionalni menadzer neke humanitarne organizacije.
Mrs. Drnovsek : Tokom rada u Karitasu pohadjala sam strucne seminare DePaul Univerziteta i dobila sertifikat za Menadzera ne- profitnih organizacija ( Menadzerske sposobnosti, Analiziranje problema rezultata rada, Motivacija i nadzor, Planiranje organizacije), kao i Menadzersvo u praksi ( 1.Planiranje i organizovanje, 2.Vodjenje i kontrolisanje, 3.Mogucnosti, novac i vrijeme,4. Budzet, 5. Prezentiranje).
Kao jedan od najboljih menadzera Katolicke organizacije na nivou Cikaga, trenirana sam i dobila sam sartifikat da budem trener drugim menadzerima i direktorima . Na nacionalnom nivou izabrana sam u Savjetodavno vijece Ofisa za izbjeglicke programe Savjetodavnog tijela Kkonferencije katolickih biskupa. Na nivou drzave Ilinois bila sam clan Etnickog savjetodavnog tijela za Obrazovanje, zdravstvo i imigraciju zamjenika guvernera, prve zene na toj funkciji u Ilinoisu, gospodje Korin Vud.
ChicagoRaja: U Americi je obrazovanje stalan proces, vjerujem da se to desilo i sa Vama .
Mrs Drnovesk: Magistrirala sam u oblasti obrazovanja sa specijalizacijom za drustvene nauke (politicke nauke, svjetska historija i americka historija, ekonomija, sociologija, bosanski-srpski-hrvatski kao svjetski jezik, engleski kao drugi jezik), zavrsila sam na renomiranoj najstarijoj prosvjetnoj instituciji Sjedinjenih Americkih Drzava-National Luis University, u Evanstonu. Sada mi je osma godina predavackog rada u cikaskim drzavnim i carter skolama gdje predajem drustvene i prirodne nauke i engleski kao drugi jezik. Predajem i Drzavljanstvo i Engleski kao drugi jezik na Trajton koledzu vec nekoliko godina.
Takodje sam zapocela doktorsku disertaciju upravo na temu koja je u neposrednoj programskoj i naucnoj vezi sa radom sarajevskog Instituta za istrazivanja krivicnih djela protiv covjecnosti i medjunarodnog prava.
ChicagoRaja: Iako ste presli iz humaniarnih u obrazovne isntitucije, svi vas poznaju i dalje kao volontera i osobu na koju se moze osloniti u raznim akcijama .
Mrs. Drnovsek: Volonterskim radom sam se nastavila baviti u okviru obrazovanja i zajedno sa sestrom Selenom angazovana sam na promovisanju bosanskog jezika i kulture. Za Bosansko americku biblioteku treba reci da ona ima svoje programe kontinuirano vec 10 godina Pored promovisanja knjiga na bosanskom jeziku, obiljezeni su genocidi u Prijedoru, Dretelju, peta I 14 godisnjica genocida u Srebrenici, i drugim krajevima BH, opsada Sarajeva i sve vaznije teme iz rata, genocide sirom svijeta I Holokaust, a sve na visokom profesionalnom nivou po osjeni nepristrasnih kriticara, I mnogobrojnih posjetilaca, redovnih i povremenih..
U Bosansko americkoj biblioteci Cikaga vodim sekciju Obrazovanjem protiv predrasuda, kao najdubljih korjena diskriminatornog i genocidnog ponasanja naroda i pojedinaca jednih prema drugima. Istrazujem, pisem i organizujem predavanja na temu Prevencije genocida . Izuzetno uspjesno je izvrsena medjunarodna akcija koja je tokom mjeseca aprila povezala organizacije koje prezentiraju projekte prevencije genocida, a ciji je i Bosanko americka biblioteka clan i promotor . Svojim pisanjem ukazujem na znacaj obazovanja i ucenja o genocidima kao preventivnog djelovanja, o dilemama bosnjackog naroda u dijaspori, o putovanjima i suzivotu sa ostalim narodima na teritoriji Sjedinjenih Americkih Drzava u istom cilju razbijanja predrasuda.
Ponesto od toga je objavljeno u bosanskim i bosansko-americkim magazinima i nedeljnim novinama Koraku i Sabahu, na cikaskim web stranicama ( Srebrenica blog, Bosnjaci.net, Chicagoraja.net, Bosnianlibrarychicago.com, Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike), : Obrazovanjem protiv predrasuda, ‘Svjetovni Svijeci’ , Ko smo mi Bosanci, Znacaj javnog istupanja i svjedocenja, Intervju sa Zuhrom Osmanovic, Galina: Susret sadasnjosti i proslosti, Ziva slika kaleodoskopa, Putopisne obrazovne cestice, Putovanjem protiv predrasuda-Nawakva kamp ).
ChicagoRaja: Stradanja u Bi H su velika, jos se ne zna tacan broj ubijenih, nestalih , silovanih, zrtve nisu dostojno obiljezene, a zlocinci i dalje mirno setaju .Genocid se desioui BiH, recite nam nesto vise o inicijativi koja je trenutno aktuelna po tom pitanju.
Mrs. Drnovsek: Na moju inicijativu i mojih saradnika , gradjani Bosne i Hercegovine u Cikagu, prvo u Bosanskoj Biblioteci 24 aprila, a potom elektronskim putem, potpisali su peticiju da se apeluje na politicare grada Cikaga i drzave Ilinois i da se 11 juli proglasi Danom sjecanja na genocid u Srebrenici (BH dani) kao sto je to vec ucinjeno u Evropskoj Uniji , Kanadi, i gradu St. Luisu, Grand Repidsu, Indijani na inicijativu i pod pokroviteljstovom Kongresa Bosnjaka SAD.
Ova akcija je jos u toku i ocekuje se njeno finaliziranje do kraja ove godine. Pokazalo se da politicari ne reaguju na pisma i kampanju takve vrste, vec na direktna poznanstva i neposredne kontakte. Podstakla sam moje prijatelje Edina Seferovica i Toma Rabba koji neposredno ili su neposredno radili sa politicarima grada Cikaga i drzave Ilinois da kontaktiraju politicare da ove rezolucije sponzorisu .
Najveci efekat sam postigla kad sam direktno na vrata kongresmena i predstavnika distrikta zakucala sa peticijama, rezolucijama, slikama i clancima, i svom mojom energijom i prodornoscu lokalnog aktiviste koji je ubjedjen u vrijednosti i znacaj onoga za sta se bori i zastupa. Ovih dana mi je licno potvrdjeno od strane sefa kabineta Mary Ann Smith, predstavnice 48 distrikta grada Cikaga , da ce Rezolucija na nivou grada biti usvojena novembra 2009 godine. Znacaj ove Rezolucije, ako se usvoji, bice izuzetan imajuci u vidu jak uticaj srpskog lobija u Cikagu, koji negiraju genocid i BiH, a koji se na uzas Bosnjaka uspio izboriti za pobratimstvo grada Cikaga i Beograda.
Chicago Raja: Bosansko amaricka biblioteka je skup volontera koji vec citavu deceniju kontinuirano i profesionalno rade izuzetno vrijedan i vazan posao na prezentaciji BiH kulture i umjetnosti, a 11. jula obiljezena je 14. godisnjica Srebrenickog genocida na izuzetno visokom umjetnickom i strucnom nivou, sto je odjeknulo sirom grada Cikaga, Amerike, Kanade i svjeta putem medija, sve do Bosne i Hercegovine, i taj ce dogadjaj sigurno uci u historiju nase dijaspore u Americi.
Mrs. Drnovsek: 11 juli 2009, dostojanstveno je obiljezena ta tuzna 14. Godisnjica Srebrenickog genocida u Bosansko americkoj biblioteci, u prepunoj sali , a u prisustvu americkih politicara i diplomata kao sto su: Jonathan Moore, zamjenik americkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, Samuel Harris, direktor Holokaust Muzeja u Ilinoisu, direktor humanitarne organizacije Darfur, kao i predstavnici gotovo svih bosnjackih organizacija u Cikagu. Bio je to zaista bogat sadrzajem program, veoma emotivan, i o tome vise mozete procitati na nasoj web stranici. www.bosnianlibrarychicago.com. Mi svi koji smo ucestvovali u tom velikom i znacajnom poduhvatu smo ponosni na njegov uspjeh.
Sto se tice podrske za Peticiji za Srebrenicu, potpise su nam dali takodje predstavnici svih nasih organizacija, sa glavnim imamom, predsjednicom Islamskog kulturnog centra, predsjednikom Bosansko americke kulturne asocijacije, nase najstarije organizacije, predstavnicima oba Kongresa Bosnjaka, predsjednikom Bosansko americke akademije, najnovije profesionalne organizacije, konzulom, predstavnici Udruzenja Srebrenicana u Cikagu i izvan Cikagai mnogi drugi pojedinci, kao i Amerikanci, nasi prijatelji.
Centralno mjesto programa 11. Jula 2009. Bilo je svjedocenje hrabrih zena Srebrenice , Zuhre Osmanovic i Zehre Spiodic, ciji su sinovi, muzevi zrtve srebrenickog genocida, a ta smo svjedocenja moj sin Emin i ja snimili i prikazali na ovoj komemoraciji, sa porukom da se genocid u Srebrenici i citavoj Bosni i Hercegovini, ne zaboravi i nikad ne ponovi. Prikazana je i izlozba fotografija i dokumenata “ Srebrenica u Americi” ciji smo koautori Ismet Ramic i ja. O ovom skupu pisale smo Selena Seferovic , Azra Heljo i ja (Day of Remembrance of July 11th , Bosnian American Library at Chicago, Da se pamti i nikad ne zaboravi od sada pa zauvjek, Oda istini), a putem TV gospodina Latica obavijestena je BH javnost , kao i gledateljstvo sirom svijeta.
Jedan od najvecih uspjeha u mom radu na sirenju istine o genocidu, je javno istupanje moga sina Emina koji je svoju zelju da nastavi putem njegove mame i citave porodice, i siri istinu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad njenim neduznim gradjanima, izlozio u svojoj skoli kao ucenik sedmog razreda Taft drzavne skole, i napisao clanak o tome ( Samuel Harris and my Mom). Njegov clanak je objavljen, u svim predhodno nabrojanim medijima, kao i na elektronskim glasilima Muzeja Holokausta u Ilinoisu.
ChicagoRaja: Bosansko americki Institut za genocid je nova organizacija i vi ste izabrani za Direktora te institucije za Ameriku. U cemu je znacaj te organizacije za BiH i Ameriku.
Mrs. Drnovsek: Posebno se zahvaljujem profesoru Emiru Ramicu na dugogodisnjoj saradnji u bosansko-hercegovackoj dijaspori u SAD i Kanadi i Dr. Smailu Cekicu, direktoru Instituta u Sarajevu, na njihovim prijedlozima i podrsci za moju kandidaturu, kao i Izvrsnom odboru Instituta u Sarajevu na mom izboru za najodgovorniju poziciju direktora Odjeljenja Sarajevskog Instituta za istrazivanja zlocina protiv covjecnosti i prava u SAD..
Drustveni rad u bosansko hercegovackoj zajednici usmjeravam prije svega na promovisanju istine o zlocinima protiv covjecnosti i medjunarodnog prava koji su se dogodili na teritoriji Bosnei Hercegovine 1992-1995, kao i u drugim drzavama svijeta, da se zaustave, sprijece u njihovim korjenima, a svoju djelatnost, kao kulminaciju, nastavljam u Istitutu za istrazivanja zlocina protiv covjecanstva i medjunarodnog prava.
Znacaj rada Instituta i razloge formiranja Odjeljenja za Sjevernu Ameriku, a u vezi sa imenovanjem profesora Emira Ramica za poziciju direktora ( sada je razdvojeno za Kanadu na celu sa gospodinom Ramice i na SAD samnom na celu), najbolje je objasnio Predsjednik Upravnog odbora Instituta prof. Dr. Ismet Dizdarević u intervjuu za Chicagoraja.net, a to je navedeno i u Odluci o osnivanju:
“Na žalost, živimo u vremenu sve većeg kršenja ljudskih sloboda i prava, s težnjom ne samo da se one urede i normiraju brojnim i raznovrsnim zakonima, već je evidentno i sve prisutnije njihovo raznovremeno i raznomjesno kršenje na najbrutalniji način u brojnim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Iz ovoga je više nego jasno da su izvori i subjekti, kako ugrožavanja, tako i ugroženih, sve viši i raznovrsniji, što se vezuje za ostvarivanje osnovnih ljudskih, civilizacijskih i kulturnih potreba, kao što su potrebe za identifikacijom, pripadanjem i zaštitom od ugrožavanja, što se manifestuje kao univerzalni ljudski i društveni problem, koji je, ne samo društveno, već i naučno značajan. Rješavanje navedenih problema u savremenom svijetu nije moguće bez valjanih naučnih istraživanja, koja svojim rezultatima obezbjeđuju značajan, validan i pouzdan naučno-saznajni osnov za pristupanje rješavanju navedenih problema, organizovanju raznovrsnih društvenih akcija, ali i prognostiku tendencije kretanja društvenih procesa koji bi se drukčije usmjeravali, kako bi se negativne tendencije po obimu rasprostranjenosti sadržaja i intenzitetu značajnije smanjile.”
U SAD zivi oko 350 000 ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji su zbog rata u 1992-1995 prisilno napustili svoju domovinu (oko 7 % populacije BiH) kao zrtve raznih oblika agresije na BiH, i genocida nad Bosnjacima. Zato je neophodno u naucna istraživanja, i sve druge oblike naucnog djelovanja, obuhvatiti i prinudno iseljenu populaciju iz Bosne i Hercegovine, koja sada živi na prostoru Sjeverne Amerike.
Znacaj odjeljenja u SAD ce biti svakako i u uspostavljanju i usmjeravanju naučne saradnje Instituta (Odjeljenja za Sjevernu Ameriku) sa relevantnim naučnim i drugim institucijama i naučnim kadrovima sa prostora Sjeverne Amerike. Ja sam sa mnogim profesorima renomiranih fakulteta, sa predstavnicima humanitarnih organizacija, direktorima muzeja, piscima i politicarima imala i imam raznovrsnu saradnju, tokom mog volonterskog i profesionalnog rada, sto ce mi svakako pomoci u radu i u okviru Instituta.
Chicago Raja: Sta je po Vama najvaznija uloga Instituta?
Mrs. Drnovsek: Sve aktivnosti Instituta su podjednako vazne, na primjer angazovanje oko tuzbe i naknade materijalne stete zrtvama agresije i genocida. Mene izuzetno interesuje i smatram neophodnim angazovanje Instituta u oblasti obrazovanja zbog njegove pedagoske i preventivne uloge u formiranju narednih generacija koje bi svojim znanjem i angazovanjem bili nosioci tolerantog i demokratskog ponasanja, a samim tim i kao alternativa krsenju ljudskih sloboda i prava, o cemu sam pisala, govorila i djelovala u okviru programa Biblioteke Obrazovanjem protiv predrasuda, Obrazovanjem protiv genocida. U ovom momentu u Bosni i Hercegovini, po rijecima predsjednika drzave gospodina Komsica, u poslijednjem intervjuu za Chicagoraju, kao i dr. Smajila Cekica, direktora Instituta u Sarajevu u svom predavanju u Bosankoj biblioteci , Srbi, Hrvati i Bosnjaci uce razlicite historije, odnosno ne predaje se o agresiji na BiH i genocidu nad Bosnjacima u udzbenicim namjenjenim Srbima i Hrvatima. Kao sto je naveo sarajevski kolomnisa Gojko Beric, “Čak i kad je škola pod istim krovom, đaci su potpuno odvojeni, nastavu pohađaju u različitim smjenama i po različitim nastavnim programima. Figurativno rečeno, podvornik u tim školama zvoni dvaput: do podne za učenike jedne, a popodne za učenike druge nacionalnosti.“
Iz nepoznavanja ( neznanja) raste predrasuda, iz predrasuda raste strah jednih od drugih, iz straha raste mržnja, sa njom tenzije i samo je pitanje kada će one kulminirati nasiljem...
U drzavi Ilinois donesen je akt o obaveznom ucenju ne samo o Holokastu vec o genocidima koji su se dogodili tokom 20 vijeka, i medju njima je naveden genocid u BiH . Medjutim , za sada ova odluka nije finansirana, nije uslo ovo gradivo u udzbenike i zavisi samo od dobre volje ucitelja da li ce o tome pricati i predavati, a na osnovu mog dosadasnjeg saznanja , vrlo ih malo govori a kamoli predaje o ovoj izuzetno vaznoj temi. Angazovanje na ovom polju bice kljucna aktivnost Instituta, kako na teritoriji SAD, a i u saradnji sa Sarajevskim Institutom da se utice na promjenu navedenog stanja u oblasti obrazovanja u BiH.
Reagovanja na pisanja kojima se negira genocid u Bosni i Hercegovini kojih sve vise ima u poslijednje vreme citam , kao i negiranje drugih genocida i Holokasta, genocida u Sudanu ( Darfur), takodje ima svoju tezinu i obaveznost u radu Instituta. U okviru rada sa organizacijom Genocid prevention month, u kojoj je ucestvovalo preko stotinu organizacija , ukljucicemo i rad Instituta i nastavicemo sa zajednickim, internacionalnim radom pomazuci jednim drugima.
Zajedno sa Bosanskom bibliotkom, i svim drugim kulturnim, humanitarnim i religioznim organizacijama, Institut ce se baviti promovisanjem knjiga na temu genocida, kao i njegovanjem bosankog jezika, knjizevnosti, kulture i umjetnosti Bosnjackog naroda koji je bio tokom historije i jos uvijek zrtva uporne agresije susjednih drzava, i kao vid genocidne politike i ponasanja i unistavanja bosnjackog naroda, a posebno tokom rata 1992-1995.
Javna istupanja i pisanja clanova Institua na drustvene, historijske, obrazovne i kultune teme vezane za rad Instituta , organizovanje okruglih stolova, organizovanje konferencija i drugih edukacijskih oblika namijenjenih bosanskohercegovačkoj dijaspori i naučnoj i stručnoj javnosti na prostoru Sjeverne Amerike, na raznovrsne teme iz oblasti istraživanja holokausta, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, spadaju takodje u vazne aktivnosti Instituta.
Chicago Raja: Ima li nekih neposrednih dogadjaja koje spremate u Biblioteci i Institutu.
Mrs. Drnovsek: Iduce subote, 24. Oktobra 2009 imacemo zajedno sa Udruzenjem gradjana Bosanskog Novog u Cikagu promociju monografije Bosanski Novi u nasem srcu, sa programom koji cemo objaviti na nasoj web stranici, kao i vi na Chicago raja.com, a to je u Conrad Sulzer Public Library na adresi 4455 North Lincoln Ave, od 2 do 5 popdone, i kao i uvijek program, parking i posluzenje bice besplatni.
Pocetkom decembra spremamo izuzetno interesanto promovisanje nove knjige naseg dugogodisnjeg saradnika Stivena Vajna, profesora i psihijatra sa Univerziteta Iilinois, na temu Vaznost svjedocenja, javnog istupanja, a pocetkom februara 2010 promovisacemo, boze zdravlje, novu 23. knjigu moga oca Mensura Seferovica Zvjezde stajacice, o djevojkama i majkama u dva rata 41-45 i 91-95, vrlo interesantnu i baziranu iskljucivo na dokumentima, kako autor uostalom uvijek i pise.
Spremamo , dakle, nove programe sa puno iznenadjenja i vrijednih gostiju, sve programe radimo dvojezicno i otvoreno za americku publiku pored nase bosansko- hercegovacke i sa prostora Jugoistocne Evrope, dakle idemo vise globalno nego lokalno, posto mi vise manje svi znamo sta se desilo u ratu, ali ne znaju mnogi u svijetu.
Chicago Raja: Ko ce vam biti neposredni saradnici u vasem radu, ako nije rano vec da se pita.
Mrs. Drnovsek: Svakako je neophodno da se zainteresuju americke naucne, humanitarne, politicke i druge institucije za rad naseg Instituta u Sarajevu i u SAD kako bi se obezbjedili i izvori finansiranja i materijalno-tehnički i drugi uslovi za što uspješniju realizaciju naučnih istraživanja i uopste rada Instituta, sto ce svakako biti jedan od kljucnih izazova rada Instituta.
U radu Instituta oslonicu se prije svega na nezavisne intelektualce sa cvrstim stavovima, vrijedne, obrazovane, i dokazane humanitarne i strucne profesionalce porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Amerike i sirom svijeta. pravnike, sociologe, filozofe, koji nece biti izabrani jer pripadaju ili ne pripadaju nekoj od nasih organizacija u dijaspori ili BiH, i koji nisu pod nikakvim i nicijim pritiskom i uticajem bilo kojih struktura, vec koji polazu racun samo svojoj svijesti, radu, znanju i moralu, u ovom vaznom angazovanju.
U izvrsni odbor cu svakako ukljuciti Amerikance sa iskustvom u ovoj i slicnim oblastima, a kojima ja ova djelatnost vazna kao i nama , koji su prijatelji Bosne i Hercegovine i poznavaoci njene historije, kulture, da nam pomognu u ostvarivanju svih ovih ciljeva.
U mom radu ce mi svakako pomoci moj otac , Mensur Seferovic svojim perom i naucnim metodama rada i pisanja, moja sestra Selena Seferovic , osnivac i direktorica Bosansko americke biblioteke u Cikagu, magistar slavistike i doktorski kandidat, dugogodisnji volonter aktivista u nasoj zajednici, inace, prosvjetni radnik, i pisac knjige o radu Biblioteke.
Racunam i na tvoju pomoc i Chicagoraje kao medija informisanja. Neposredna saradnja sa profesorom Emirom Ramicem i Odjeljenjem Instituta u Kanadi ce nam svakako pomoci u zajednickom radu i nadam se uspjehu.
Trudicemo se da uspostavimo neophodnu ravnotezu u ostvarivanju ciljeva Instituta i Bošnjaka u Sjevernoj Americi, da iz sjevernoameričkog društva uzmemo ono što će nas činiti jačim i organizovanijim, uz njegovanje jezika, kulture, knjizevnosti, historije, umjetnosti, vjere, pozitivnih običaja, dobrih navika bošnjačkog naroda, kao i drugih naroda koji se bore da istine dodju na svijetlo dana, da se u sudovima i zatvorima nadju pocinioci gnusnih djela protiv covjecnosti i medjunarodnog prava , i koji priznaju i zalazu se za prosperitet Republike Bosne i Hercegovine kao cjelovite, demokratske drzave ravnopravnih gradjana.
Zivot bez predrasuda
Povod naseg razgovora sa pravnicom/advokatom i magistrom drustvenih nauka, profesoricom gospodjom Drnovsek Sanjom je odluka Instituta za Genocid u Sarajevu o osnivanju Bosansko Americkog Instituta za genocid sa sjedistem u Cikagu, i imenovanje gospodje Sanje.Drnovsek, J. D. ( doktor prava) i MA in Education ( magistar u obrazovanju smjer humanisticke nauke) za njegovog osnivaca i direkoricu.
ChicagoRaja: U Americi ste od 1989 , u nasoj zajednici ste poznati kao visoko obrazovana, energicna , i veoma angazovana Bosnakinja , aktivista , majka dva divna sina Demijana i Emina, sretno udata za inzenjera gradjevinarstva Zdenka Drnovseka , vasu ljubav iz studentskih dana..Recite nam nesto vise o sebi.
Mrs. Drnovsek: Rodjena sam u Sarajevu, u uglednoj porodici Seferovica . Moj otac, Mensur je pisac 22 knjige, poznat na prostorima bivse Jugoslavije, svugdje gdje su doprle njegove knjige sirom svijeta kuda su se rasuli nasi ljudi, on je , dakle, pisac , historicar i humanista, a majka, Sefika Omanovic koja je studirala Visu pedagosku akademiju ,saradnik u radu citave porodice, oca , sestre Selene i brata Vanje. Od malih nogu razvijali su nam senzibilitet da se drustvene nepravde kao i progresivna kretanja u bilo kom dijelu svijeta doticu i nas, i da svaki pojedinac mora aktivno ucestvovati u drustvenim tokovima, a obrazovanje i postenje su se podrazumijevali kao neophodna podloga za takva djelovanja.
ChicagoRaja: Dok pricamo osjeca se u Vasem govoru da ponekad mijesate ekavicu i ijekavicu sto zbunjuje one ljude koji Vas ne poznaju , pa se pitaju koje ste nacionalnosti, odakle ste
Mrs. Drnovsek : Upravo sam to odgovorila,ali da dodam jos ponesto .
Bosna i Hercegovina je drzava ravnopravnih naroda i njihovih jezika, Bosnjaka,Srba , Hrvata i drugih manjina, i svi oni ih ravnopravno predstavljaju na vaznim drzavnim, politickim i naucnim institucijama. Vjerujem da je Bosnjacima stalo da tako bude i u buduce, da imamo cjelovitu demokratksu Republiku Bosnu i Hercegovinu sa svim ravnopravnim narodima u njoj, jer jedino sa svima zajedno moze biti cjelovita.
Ovu ravnotezu Karadzicevi Srbi i ekstremisti Hrvati iz Zapadne Hercegovine i Hrvatske su pokusali da naruse tokom rata tvrdeci da nema zajednickog zivota, i da drzava treba da se rascjepa. Nije im uspjelo , Bosna i Hercegovina je ostala jedna drzava.
Mi ovdje u dijaspori nekako imamo tendenciju da vidimo i prenaglasavamo razlike medju nama, i onda nam umjesto naseg covjeka nametnu nekog desetog, na primjer Grka za predsjednika Bosansko Hercegovacko Americke Etnicke Asocijacije u Cikagu, koja se potom prakticno i ugasila, izgubila svoje prostorije i sluzbenike, a to je bila jedina nasa BH organizacija sponzorirana od drzave Ilinois, i jedina u odnosu na ostale etnicke zajednice takve vrste koju su sami Bosnjaci ugasili, i koju je veoma tesko sada revitalizovati i pored truda pojedinca , pa cak i jednog djela zajednice koja pomaze finansijski da se taj pojedinac placa. Sve druge etnicke zajednice i dalje uspjesno rade, razvijaju se, samo mi idemo unazad
Sto se tice mene, iza popularnog slovenackog prezimena Drnovsek, stoji ponosnaBosnjakinja. Moj muz je u direktnom srodstvu sa pokojnim slovenackim premijerom Janezom Drnovsekom, i Slovenija mu je pored Srbije odakle mu je mama iz porodice sudije Hadzi Pesica druga domovina.
Moj otac Mensur se preseli iz Sarajeva u Beograd, gdje je radio kao glavni urednik vojne izdavacke djelatnosti NIU “Narodna armija”. Osnovnu i srednju skolu zavrsila sam u Beogradu. Bila sam djak generacije i Vukovac, to vam je bilo najvece moguce priznanje, i mogla sm se upisati na bilo koji fakultet bez prjemnog ispita.
Zbog otvorenog izjasnjavanja da sam Muslimanka i pisanja maturskog rada na istorijske teme o Bosni i Hercegovini isticuci njenu vjekovnu drzavnost , izazvala sam negodovanje Odjeljenja za historiju u gimnaziji, u kome su tada, kao i u citavoj Srbiji , na povrsinu izlazile velikosrpske pretenzije prema Bosni i Hercegovini negirajuci joj drzavnost i indetitet naroda kome i ja pripadam. Na intervenciju Ministarstva za obrazovanje Srbije trebalo je da se ispravi greska koja mi je nanesena i da diplomiram sa najvecim priznanjem odlikasa, ali sam ja to odbila , trazila premjestaj u drugu skolu gdje sam zavrsni ispit uspjesno polozila.
ChicagoRaja: Dakle mlada, talentirana i buntovna Bosnjakinja u Beogradu , odlikas i borac za ljudska prava , zrtva nacionalisticke politike u gimnaziji, ali to Vas nije zaustavilo.
Mrs. Drnovsek: Tada smo se izjasnjavali kao Muslimani sa velikim M. Sjecam se moj razredni starjesina, filozoficarka iz Novog Sada, mi je uporno tvrdila, povodom mog izjasnjavanja da s am Muslimanka, da Muslimani ne postoje kao nacija iako je tad zvanicno priznato pravo da se izjasnjavamo kao Muslimani ili Jugosloveni.
Nastavila sam skolovanje i zavsila sam pravo na Pravnom fakultetu u Beogradu, Odsjek za medjunarodno pravo u rekordnom roku, kao odlican student . Polozila sam drzavni i pravosudni ispit nakon tri godine rada u advokaturi i trzisnoj inspekciji grada Beograda.
U Personalnom odjeljenju Gradskog komiteta SKJ radila sam prije dolaska u Sjedinjene Americke Drzave na pravnim poslovima , bila sam zaduzena za regulisanje radnih odnosa 560 funkcionera , za pisanje i sprovodjenje samoupravnih akata. Tokom prve godine rodjenja moga sina , na porodiljskom odsustvu, odslusala sam sve semestre magistarskog obrazovanja , smjer krivicnog prava.
ChicagoRaja: Koliko vidim, Vi ste uvijek bili u politici ili oko politike, recite nam sta se to desavalo u Srbiji u tim godinama kada su vrsene pripreme za ostvarenje plana Velike Srbije .
Mrs. Drnovsek : Obracunu Slobodana Milosevica, tadasnjeg predsjednika Centralnog Komiteta Saveza Komunista Srbije, sa svojim saradnicima Ivanom Stambolicem, predsednikom Republike Srbije, i Dragisom Pavlovicem, predsjednikom Saveza Komunista grada Beograda, jer su bili za kompromisnu politiku sa Kosovom i Kosovarima, kao i svim drugim narodima, bila sam prisutna i nisam glasala za iskljucenje Dragise Pavlovica iz SKJ, vec sam i sama iz njega izasla. O ovom sukobu sam pisala u upravo objavljenom clanaku na elekrotnskim stranicama Chicagoraja pod nazivom “Karadziceva pupcana vrpca”. Odlucila sam se za odlazak u inostranstvo sa muzem , a pridruzili smo se njegovom najboljem drugu Etemu Karanfilovskom, Albancu sa Kosova, koji zbog diskriminacije nije mogao naci posao u Srbiji iako je bio jedan od najboljih studenata Zdenkove generacije Gradjevinskog Fakulteta u Beogradu. Treci njihov najbolji drug je Jevrej Sasa Jinker, koji je takodje vec bio otisao u inostranstvo zbog ekonomske krize koja je uzimala sve vise maha. Tako su se tri najbolja druga nasla u Americi gdje i dalje svi zive i povremeno se posjecuju jer su u tri razlicita grada.
ChicagoRaja: Emigrantska tuga je pregolema ali je to postala svakodnevnica svim manjinama na prostorima bivse BiH. Tako ste se i Vi nasli kao imigrant u Chicagu. Ljudi kazu da imigrantima u drugoj zemlju je novi pocetak ili kako neki obicavaju reci – pocinjemo uciti “hodati “po stare dane. Kakvi su bili Vasi poceci u Chicagu.
Mrs. Drnovsek: Naucila sam engleski jezik , uzimala ispite fakultetskog nivoa o drustvenom i pravnom uredjenju SAD ( Politicko uredjenje, Uvod u krivicno pravo, Americke zene) i 8- mjesecni program na Ruzvelt Univerzitetu iz pravnih nauka. Moje diplome diplomiranog pravnika sa polozenim sudsko-advokatskim ispitom su akreditovane pod nazivom Doktor pravosudja prava bivse Jugoslavije sa pravom prakse i predavanja u drzavi Luizijani koja priznaje regionalna prava , ali me zivotni putevi nisu odveli u tom pravcu, ostala sam u Cikagu.
U Cikagu nas je zatekao rat na podrucju bivse Jugoslavije. Rat u Bosni i Hercegovini je okupirao sva moja angazovanja u humanitarnim organizacijama osnovanim od pripadnika svih nasih naroda sa teritorije bivse Jugoslavije pod nazivom DiYUlog for Peace ( Dijalog za mir). Organizovali smo politicke skupove na De Paul Univerzitetu, dovodili ugledne goste , kontaktirali progresivne snage sa teritorije bivse Jugoslavije i Sjeverne Amerike dok je jos bilo nade da se dijalogom moze nesto postici. Sa prosirenjem rata u Sloveniji i Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovinu, promjenili smo naziv u Americans for Bosnian Orphans (Amerikanci za Bosansku sirocad), prikljucili se americko-muslimanskim i drugim humanitarnim organizacijama i sa njima na ulicama Cikaga i Wasingtona uporno trazili podizanje embarga za oruzje za bosansku drzavu koja se branila od Miloseviceve Srbije i Tudjmanove Hrvatske kao agresora bez prava na sopstvenu odbranu i za opstanak bosnjackog naroda. Rad sa zenskim organizacijama, i aktivnost na zaustavljanju seksualnog nasilja nad zenama tokom rata kao krivicno djelo protiv covjecnosti i presedan medjunarodnog prava, bila je moja glavna aktivnost . Doktor pravnik nauka Serif Busoini me je izabrao u uzu grupu saradnika za odlazak u Bosnu i Hercegovinu za istrazivanje zlocina, ali se za tu grupu zakazanu za odlazak na ratni teren situacija promjenila i nije odobren odlazak zbog sigurnosnih razloga, kako mi je receno.
ChicagoRaja: Pomenuli ste Embargo za uvoz Oruzja za BIH , zanimljivo koliko je administracija i birokracija jaka da se taj emabargo nije skinuo jos , a BIH nije u ratu vec 17 godina.
Mrs. Drnovsek: O svojim aktivnostima oko pomaganja prvim izbjeglicama i ranjenicima iz Bosne i Hercegovine pisala sam u nekoliko navrata u sarajevskom Oslobodjenju 29 septembra -6 oktobra 1994 ( “ Moja tri ratna druga“ Rahima, Vasvija i Sadija ), u beogradskom Vremenu (“ Razorene duse”), kao i o mojim zapazanjima o americkim temama po pitanju polozaja zena (“Prisilna emancipacija”, “ Biti zena u Americi”).
Pomagala sam samohranim majkama da nadju adekvatno lijecenje za njihovu djecu, teskim ranjenicima iz Kosevske bolnice dovedenim u Cikago da dobiju legalna dokumenta jer su dosli preko IOM , internacionalne organizacije koja je mislila da ce rat trajati kratko i da ce se prvi ranjenici vratiti u Bosnu i Hercegovinu i zato im nije obezbjedila dokumenta za duzi boravak. Pomagala sam im da nadju smjestaj, finansijska sredstva, da imaju nekakav sadrzaj zivota dok su ovdje. U tome nisam bila sama, ali to su bili teski trenuci i onima koji pomazu i kojima treba pomoc jer SAD nisu bile jos ustanovile program spajanja porodica, njihov pravni status. kao sto rekoh, je bio neregulisan, nisu imali zdravstvenu pomoc poslije isteka roka utvrdjenim pravilima IOM, pa smo im trzili bolnice i doktore za sponzore, nisu imali naknadu za stan, hranu. Neki od njih su se vratili u Bosnu i Hercegovinu, sa ortopetskim pomagalima, protezama, ozenili se, dobili djeci. Sa nekima od njih sam jos u kontaktu i srecna sam kad cujem i vidim kako zive. Tada sam pomagala koristeci svoje tek stecene kontakte u Americi, znanje engleskog jezika i moje kucno, porodicno gostoprimstvo i neogranicenu zelju da budem od pomoci. Zajedno sa mnom radili su moj muz i brat, i najblizi prijatelji, a mreza saradnika se sirila, i sada posjedujem zavidan network ljudi od uticaja.
ChicagoRaja: Vas humanitarni rad je bio veoma bogat, mnogi ljudi, izbjeglice iz Bosne i Hercegovine i iz dugih drzava sa sjecaju Vas i vase nesebicene pomoci. Kako ste to sve uspjevali postici, majka dvoje djece a doveli ste i roditelje, sestru i zeta, ostale izbjeglice, kojima je trebalo posvetit paznju, njegu, pomoc, i znatna novcana sredstva.
Mrs. Drnovsek: Kao volonter , pomagala sam humanitarnim organizacijama u Cikagu. Tako su me i zapazili i dobila sam posao u Karitasu. Posao koji radite morate voljeti, ja volim ljude i srecna sam kad im mogu pomoci. Pocetkom 1996 do kraja 2001 bila sam Direktor Izbjeglickog programa katolicke organizacije –Karitas u Cikagu, i bila sam odgovorna za mnoge aspekte zivota izbjeglica koji su protjerani sa teritorija Bosne i Hercegovine, Kosova, Rwande, Avganistana, Iraka , Kube i Burme, kao sto je nalazenje stanova, poslova, obrazovanje, ucenje engleskog jezika, zdravstvena i mentalna pitanja, osjetljiva pitanje porodicnih odnosa, prilagodjavanje novoj sredini kao i ostvarivanje religioznih i pravnih aspekata novog zivota. Bila sam tvorac i menadzer 5 drzavnih grantova za preseljavanje, zaposljavanje, ucenje engleskog, djecijeg dvojezicnog programa, i za mentalno zdravlje zena narocito nad kojima je izvrseno nasilje.
Bila sam narocito poznata kao strucnjak za pomaganje samohranim majkama, a posebno sam ponosna jer sam jedina u Americi dobila Fond za djecije programe na maternjem jeziku izbjeglica , bosanskom, srpskom, hrvatskom, arapskom, albanskom kao i Fond za finansiranje magazina “Nova Zena”, ciji sam bila glavni i odgovorni urednik na engleskom i bosanskom , prvog i jedinog casopisa ovog tipa u historiji izbjeglickog programa . Zene izbjeglice koje su bile clanice Zenske grupe Chatolic Charities Progarama koju sam ja vodila su svoja ratna i najintimnija iskustva djelile sa drugima, pisale i time gradile mostove humanizma sa drugim narodima.
“Neke od mojih licnih predrasuda o drugim ljudima i njihovim kulturama su se razbile slusajuci iskustva ovih izuzetnih zena”, napisala je u casopisu Frances L. Falconer, jedna od prisutnih u Kulturnom Centru Berger Parka u Cikagu na proslavi Izbjeglickog dana zena koji smo organizovali zajedno sa zaposlenima u cikaskom drzavnom kulturnom centru. ( Nekoliko naziva clanaka iz broja 4, mart 2001: “ I was challenged to reframe my thinking” by Frances L. Falconer, Proslava etnickih grupa u Ilinoisu, Vece prijateljstva i dijaloga Muslimana i Katolika- Rita George Tvrtkovic, Iftarenje, Americka prva zena ratnik, Kad istorija postane nocna mora, ‘Dobrovoljne izbjeglice –Rasema Bekto, Seksualno zlostavljanje, Prst Pravde –Sanja Drnovsek, Uzor su nam uspjesne zene, Covjek bez adrese, Uspjesi djecijeg programa, Zene Sudana, Nova zena ili samo prezaposlena zena?,). Razvijali smo dijaloge izmedju ljudi raznih rasa, religijskih grupa, i nacija, mnogo prije bilo koga drugoga, i ta usmjerenost ka drugima, ne samo nama samima, je nasa orijentacija i za ubuduce
Chicago Raja: Kao sto vidim, svojim radom dotakli ste zivote mnogih ljudi.
Kao direktorica izbjeglickog programa bila sam u situaciji da licno zaposlim nase ljude, a takodje moj muz, moja sestra , brat i zet koristeci svoje veze i polozaje. U svoje slobodno vrijeme, sto mi nije bilo u opisu radnog mjesta, licno sam pomogla starijim ljudima da dobiju drzavne stanove, garantovala pismima o njihovnim moralnim i radnim kvalitetima, upisivala djecu u najbolje skole , organizaovala razne izlete, predavanja, obogacivala im sadrzaj zivota istrgnutog u kasnim godinama od njihovog miljea .
Gde god maknem, u prodavnici, na priredbama, koncertima, ustanovama, skolama, naidjem na nekoga u cijem sam zivotu ucestvovala..To je divan osjecaj. Takodje , bez ikakvih novcanih nadoknada sa strane, moj otac, sestra , i sami izbjeglice, i ja osnovali smo magazin Zambak Bh Odjek, potom Tribinu Bosnjaka za koju je nas akademik Tvrtko Kulenovic rekao da je na evropskom nivou, etnicke novine neophodne za informisanje i ispunjavanje kulturnih potreba dijaspore. Dolaskom mog oca u Cikago, ozivjela je intelektualna energija nasih izbjeglica, on je prakticno okupio i okurazio postojece intelektualce da se drustveno angazuju kao volonteri na novom kontinentu.
Takodje, bila sam jedan od osnovaca Bosansko –hercegovackog kluba na celu sa Ivicom Jurisicem, ali na zalost , taj klub koji je predstavljao sve narode Bosne i Hercegovine, boreci se dugo protiv svih vjetrova, se ugasio, a tu alternativnu multietnicku scenu preuzela je na sebe Bosansko americka biblioteka, kao nezavisna, nepoliticka, kulturna institucija u partnerstvu sa cikaskom drzavnom bibliotekom Conrad Sulzer. Mojim odlaskom iz Karitasa, i. prvaBbosanska vikend skola je dozivela slicnu sudbinu.
ChicagoRaja: Sve ovo sto ste nam rekli je veoma impresivno i dobar je primjer za mladje generacije mladih Bosnjakinja kojih je sve vise u nasoj zajednici, obrazovanih , ali jos uvijek nedovoljno angazovanih i politicki aktivnih.Cesto se protura teza o tome kako su zene u Islamu obespravljene i da nemaju sanse da razviju svoje sposobnosti kao moderne zene sa zapada. Svojim radom vi to demantujete.
Mrs. Drnovsek: Zena u Islamu ima vazno mjesto i zasluzuje svo postovanje, to sto su pojedine skupine ljudi krivo tumace i prilogadjavaju vjeru svojim nazorima i vidjenju svijeta je nesto sto ne valja i sigurno je da ce se promjeniti.
Chicago Raja: Da li ste dobili za svoj rad neka zvanicna priznanja?
Za svoj drustveni i profesionalni rad dobila sam mnoga priznanja kao sto su Nagrada opstine Rodzers Park za parnerstvo u poboljsanju kvaliteta zivota gradjana ove opstine, Nagrada za humanitarna zalaganja od Albansko-americke humanitarne organizacije, Nagrada drustva Amani za socijalnu pravdu Kongolijanske Organizacije, Nagrada od Ogoni naroda , Nagrada Bosansko americke biblioteke Cikaga, nagrada od strane Organa drzve Ilinois za drzavnu pomoc za saradnju u pomaganju izbjeglicama, knjiga pohvala BAKE-Bosansko americke kulturne organizacije, i mnoge zahvalnice i pisma od ljudi kojima sam direktno pomagala.
Chicago raja: Pored nesebicnog pomaganja izbjeglicama, vi ste se stucno osposobljavali da mozete da budete profesionalni menadzer neke humanitarne organizacije.
Mrs. Drnovsek : Tokom rada u Karitasu pohadjala sam strucne seminare DePaul Univerziteta i dobila sertifikat za Menadzera ne- profitnih organizacija ( Menadzerske sposobnosti, Analiziranje problema rezultata rada, Motivacija i nadzor, Planiranje organizacije), kao i Menadzersvo u praksi ( 1.Planiranje i organizovanje, 2.Vodjenje i kontrolisanje, 3.Mogucnosti, novac i vrijeme,4. Budzet, 5. Prezentiranje).
Kao jedan od najboljih menadzera Katolicke organizacije na nivou Cikaga, trenirana sam i dobila sam sartifikat da budem trener drugim menadzerima i direktorima . Na nacionalnom nivou izabrana sam u Savjetodavno vijece Ofisa za izbjeglicke programe Savjetodavnog tijela Kkonferencije katolickih biskupa. Na nivou drzave Ilinois bila sam clan Etnickog savjetodavnog tijela za Obrazovanje, zdravstvo i imigraciju zamjenika guvernera, prve zene na toj funkciji u Ilinoisu, gospodje Korin Vud.
ChicagoRaja: U Americi je obrazovanje stalan proces, vjerujem da se to desilo i sa Vama .
Mrs Drnovesk: Magistrirala sam u oblasti obrazovanja sa specijalizacijom za drustvene nauke (politicke nauke, svjetska historija i americka historija, ekonomija, sociologija, bosanski-srpski-hrvatski kao svjetski jezik, engleski kao drugi jezik), zavrsila sam na renomiranoj najstarijoj prosvjetnoj instituciji Sjedinjenih Americkih Drzava-National Luis University, u Evanstonu. Sada mi je osma godina predavackog rada u cikaskim drzavnim i carter skolama gdje predajem drustvene i prirodne nauke i engleski kao drugi jezik. Predajem i Drzavljanstvo i Engleski kao drugi jezik na Trajton koledzu vec nekoliko godina.
Takodje sam zapocela doktorsku disertaciju upravo na temu koja je u neposrednoj programskoj i naucnoj vezi sa radom sarajevskog Instituta za istrazivanja krivicnih djela protiv covjecnosti i medjunarodnog prava.
ChicagoRaja: Iako ste presli iz humaniarnih u obrazovne isntitucije, svi vas poznaju i dalje kao volontera i osobu na koju se moze osloniti u raznim akcijama .
Mrs. Drnovsek: Volonterskim radom sam se nastavila baviti u okviru obrazovanja i zajedno sa sestrom Selenom angazovana sam na promovisanju bosanskog jezika i kulture. Za Bosansko americku biblioteku treba reci da ona ima svoje programe kontinuirano vec 10 godina Pored promovisanja knjiga na bosanskom jeziku, obiljezeni su genocidi u Prijedoru, Dretelju, peta I 14 godisnjica genocida u Srebrenici, i drugim krajevima BH, opsada Sarajeva i sve vaznije teme iz rata, genocide sirom svijeta I Holokaust, a sve na visokom profesionalnom nivou po osjeni nepristrasnih kriticara, I mnogobrojnih posjetilaca, redovnih i povremenih..
U Bosansko americkoj biblioteci Cikaga vodim sekciju Obrazovanjem protiv predrasuda, kao najdubljih korjena diskriminatornog i genocidnog ponasanja naroda i pojedinaca jednih prema drugima. Istrazujem, pisem i organizujem predavanja na temu Prevencije genocida . Izuzetno uspjesno je izvrsena medjunarodna akcija koja je tokom mjeseca aprila povezala organizacije koje prezentiraju projekte prevencije genocida, a ciji je i Bosanko americka biblioteka clan i promotor . Svojim pisanjem ukazujem na znacaj obazovanja i ucenja o genocidima kao preventivnog djelovanja, o dilemama bosnjackog naroda u dijaspori, o putovanjima i suzivotu sa ostalim narodima na teritoriji Sjedinjenih Americkih Drzava u istom cilju razbijanja predrasuda.
Ponesto od toga je objavljeno u bosanskim i bosansko-americkim magazinima i nedeljnim novinama Koraku i Sabahu, na cikaskim web stranicama ( Srebrenica blog, Bosnjaci.net, Chicagoraja.net, Bosnianlibrarychicago.com, Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerike), : Obrazovanjem protiv predrasuda, ‘Svjetovni Svijeci’ , Ko smo mi Bosanci, Znacaj javnog istupanja i svjedocenja, Intervju sa Zuhrom Osmanovic, Galina: Susret sadasnjosti i proslosti, Ziva slika kaleodoskopa, Putopisne obrazovne cestice, Putovanjem protiv predrasuda-Nawakva kamp ).
ChicagoRaja: Stradanja u Bi H su velika, jos se ne zna tacan broj ubijenih, nestalih , silovanih, zrtve nisu dostojno obiljezene, a zlocinci i dalje mirno setaju .Genocid se desioui BiH, recite nam nesto vise o inicijativi koja je trenutno aktuelna po tom pitanju.
Mrs. Drnovsek: Na moju inicijativu i mojih saradnika , gradjani Bosne i Hercegovine u Cikagu, prvo u Bosanskoj Biblioteci 24 aprila, a potom elektronskim putem, potpisali su peticiju da se apeluje na politicare grada Cikaga i drzave Ilinois i da se 11 juli proglasi Danom sjecanja na genocid u Srebrenici (BH dani) kao sto je to vec ucinjeno u Evropskoj Uniji , Kanadi, i gradu St. Luisu, Grand Repidsu, Indijani na inicijativu i pod pokroviteljstovom Kongresa Bosnjaka SAD.
Ova akcija je jos u toku i ocekuje se njeno finaliziranje do kraja ove godine. Pokazalo se da politicari ne reaguju na pisma i kampanju takve vrste, vec na direktna poznanstva i neposredne kontakte. Podstakla sam moje prijatelje Edina Seferovica i Toma Rabba koji neposredno ili su neposredno radili sa politicarima grada Cikaga i drzave Ilinois da kontaktiraju politicare da ove rezolucije sponzorisu .
Najveci efekat sam postigla kad sam direktno na vrata kongresmena i predstavnika distrikta zakucala sa peticijama, rezolucijama, slikama i clancima, i svom mojom energijom i prodornoscu lokalnog aktiviste koji je ubjedjen u vrijednosti i znacaj onoga za sta se bori i zastupa. Ovih dana mi je licno potvrdjeno od strane sefa kabineta Mary Ann Smith, predstavnice 48 distrikta grada Cikaga , da ce Rezolucija na nivou grada biti usvojena novembra 2009 godine. Znacaj ove Rezolucije, ako se usvoji, bice izuzetan imajuci u vidu jak uticaj srpskog lobija u Cikagu, koji negiraju genocid i BiH, a koji se na uzas Bosnjaka uspio izboriti za pobratimstvo grada Cikaga i Beograda.
Chicago Raja: Bosansko amaricka biblioteka je skup volontera koji vec citavu deceniju kontinuirano i profesionalno rade izuzetno vrijedan i vazan posao na prezentaciji BiH kulture i umjetnosti, a 11. jula obiljezena je 14. godisnjica Srebrenickog genocida na izuzetno visokom umjetnickom i strucnom nivou, sto je odjeknulo sirom grada Cikaga, Amerike, Kanade i svjeta putem medija, sve do Bosne i Hercegovine, i taj ce dogadjaj sigurno uci u historiju nase dijaspore u Americi.
Mrs. Drnovsek: 11 juli 2009, dostojanstveno je obiljezena ta tuzna 14. Godisnjica Srebrenickog genocida u Bosansko americkoj biblioteci, u prepunoj sali , a u prisustvu americkih politicara i diplomata kao sto su: Jonathan Moore, zamjenik americkog ambasadora u Bosni i Hercegovini, Samuel Harris, direktor Holokaust Muzeja u Ilinoisu, direktor humanitarne organizacije Darfur, kao i predstavnici gotovo svih bosnjackih organizacija u Cikagu. Bio je to zaista bogat sadrzajem program, veoma emotivan, i o tome vise mozete procitati na nasoj web stranici. www.bosnianlibrarychicago.com. Mi svi koji smo ucestvovali u tom velikom i znacajnom poduhvatu smo ponosni na njegov uspjeh.
Sto se tice podrske za Peticiji za Srebrenicu, potpise su nam dali takodje predstavnici svih nasih organizacija, sa glavnim imamom, predsjednicom Islamskog kulturnog centra, predsjednikom Bosansko americke kulturne asocijacije, nase najstarije organizacije, predstavnicima oba Kongresa Bosnjaka, predsjednikom Bosansko americke akademije, najnovije profesionalne organizacije, konzulom, predstavnici Udruzenja Srebrenicana u Cikagu i izvan Cikagai mnogi drugi pojedinci, kao i Amerikanci, nasi prijatelji.
Centralno mjesto programa 11. Jula 2009. Bilo je svjedocenje hrabrih zena Srebrenice , Zuhre Osmanovic i Zehre Spiodic, ciji su sinovi, muzevi zrtve srebrenickog genocida, a ta smo svjedocenja moj sin Emin i ja snimili i prikazali na ovoj komemoraciji, sa porukom da se genocid u Srebrenici i citavoj Bosni i Hercegovini, ne zaboravi i nikad ne ponovi. Prikazana je i izlozba fotografija i dokumenata “ Srebrenica u Americi” ciji smo koautori Ismet Ramic i ja. O ovom skupu pisale smo Selena Seferovic , Azra Heljo i ja (Day of Remembrance of July 11th , Bosnian American Library at Chicago, Da se pamti i nikad ne zaboravi od sada pa zauvjek, Oda istini), a putem TV gospodina Latica obavijestena je BH javnost , kao i gledateljstvo sirom svijeta.
Jedan od najvecih uspjeha u mom radu na sirenju istine o genocidu, je javno istupanje moga sina Emina koji je svoju zelju da nastavi putem njegove mame i citave porodice, i siri istinu o agresiji na Bosnu i Hercegovinu i genocidu nad njenim neduznim gradjanima, izlozio u svojoj skoli kao ucenik sedmog razreda Taft drzavne skole, i napisao clanak o tome ( Samuel Harris and my Mom). Njegov clanak je objavljen, u svim predhodno nabrojanim medijima, kao i na elektronskim glasilima Muzeja Holokausta u Ilinoisu.
ChicagoRaja: Bosansko americki Institut za genocid je nova organizacija i vi ste izabrani za Direktora te institucije za Ameriku. U cemu je znacaj te organizacije za BiH i Ameriku.
Mrs. Drnovsek: Posebno se zahvaljujem profesoru Emiru Ramicu na dugogodisnjoj saradnji u bosansko-hercegovackoj dijaspori u SAD i Kanadi i Dr. Smailu Cekicu, direktoru Instituta u Sarajevu, na njihovim prijedlozima i podrsci za moju kandidaturu, kao i Izvrsnom odboru Instituta u Sarajevu na mom izboru za najodgovorniju poziciju direktora Odjeljenja Sarajevskog Instituta za istrazivanja zlocina protiv covjecnosti i prava u SAD..
Drustveni rad u bosansko hercegovackoj zajednici usmjeravam prije svega na promovisanju istine o zlocinima protiv covjecnosti i medjunarodnog prava koji su se dogodili na teritoriji Bosnei Hercegovine 1992-1995, kao i u drugim drzavama svijeta, da se zaustave, sprijece u njihovim korjenima, a svoju djelatnost, kao kulminaciju, nastavljam u Istitutu za istrazivanja zlocina protiv covjecanstva i medjunarodnog prava.
Znacaj rada Instituta i razloge formiranja Odjeljenja za Sjevernu Ameriku, a u vezi sa imenovanjem profesora Emira Ramica za poziciju direktora ( sada je razdvojeno za Kanadu na celu sa gospodinom Ramice i na SAD samnom na celu), najbolje je objasnio Predsjednik Upravnog odbora Instituta prof. Dr. Ismet Dizdarević u intervjuu za Chicagoraja.net, a to je navedeno i u Odluci o osnivanju:
“Na žalost, živimo u vremenu sve većeg kršenja ljudskih sloboda i prava, s težnjom ne samo da se one urede i normiraju brojnim i raznovrsnim zakonima, već je evidentno i sve prisutnije njihovo raznovremeno i raznomjesno kršenje na najbrutalniji način u brojnim oblicima zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Iz ovoga je više nego jasno da su izvori i subjekti, kako ugrožavanja, tako i ugroženih, sve viši i raznovrsniji, što se vezuje za ostvarivanje osnovnih ljudskih, civilizacijskih i kulturnih potreba, kao što su potrebe za identifikacijom, pripadanjem i zaštitom od ugrožavanja, što se manifestuje kao univerzalni ljudski i društveni problem, koji je, ne samo društveno, već i naučno značajan. Rješavanje navedenih problema u savremenom svijetu nije moguće bez valjanih naučnih istraživanja, koja svojim rezultatima obezbjeđuju značajan, validan i pouzdan naučno-saznajni osnov za pristupanje rješavanju navedenih problema, organizovanju raznovrsnih društvenih akcija, ali i prognostiku tendencije kretanja društvenih procesa koji bi se drukčije usmjeravali, kako bi se negativne tendencije po obimu rasprostranjenosti sadržaja i intenzitetu značajnije smanjile.”
U SAD zivi oko 350 000 ljudi porijeklom iz Bosne i Hercegovine koji su zbog rata u 1992-1995 prisilno napustili svoju domovinu (oko 7 % populacije BiH) kao zrtve raznih oblika agresije na BiH, i genocida nad Bosnjacima. Zato je neophodno u naucna istraživanja, i sve druge oblike naucnog djelovanja, obuhvatiti i prinudno iseljenu populaciju iz Bosne i Hercegovine, koja sada živi na prostoru Sjeverne Amerike.
Znacaj odjeljenja u SAD ce biti svakako i u uspostavljanju i usmjeravanju naučne saradnje Instituta (Odjeljenja za Sjevernu Ameriku) sa relevantnim naučnim i drugim institucijama i naučnim kadrovima sa prostora Sjeverne Amerike. Ja sam sa mnogim profesorima renomiranih fakulteta, sa predstavnicima humanitarnih organizacija, direktorima muzeja, piscima i politicarima imala i imam raznovrsnu saradnju, tokom mog volonterskog i profesionalnog rada, sto ce mi svakako pomoci u radu i u okviru Instituta.
Chicago Raja: Sta je po Vama najvaznija uloga Instituta?
Mrs. Drnovsek: Sve aktivnosti Instituta su podjednako vazne, na primjer angazovanje oko tuzbe i naknade materijalne stete zrtvama agresije i genocida. Mene izuzetno interesuje i smatram neophodnim angazovanje Instituta u oblasti obrazovanja zbog njegove pedagoske i preventivne uloge u formiranju narednih generacija koje bi svojim znanjem i angazovanjem bili nosioci tolerantog i demokratskog ponasanja, a samim tim i kao alternativa krsenju ljudskih sloboda i prava, o cemu sam pisala, govorila i djelovala u okviru programa Biblioteke Obrazovanjem protiv predrasuda, Obrazovanjem protiv genocida. U ovom momentu u Bosni i Hercegovini, po rijecima predsjednika drzave gospodina Komsica, u poslijednjem intervjuu za Chicagoraju, kao i dr. Smajila Cekica, direktora Instituta u Sarajevu u svom predavanju u Bosankoj biblioteci , Srbi, Hrvati i Bosnjaci uce razlicite historije, odnosno ne predaje se o agresiji na BiH i genocidu nad Bosnjacima u udzbenicim namjenjenim Srbima i Hrvatima. Kao sto je naveo sarajevski kolomnisa Gojko Beric, “Čak i kad je škola pod istim krovom, đaci su potpuno odvojeni, nastavu pohađaju u različitim smjenama i po različitim nastavnim programima. Figurativno rečeno, podvornik u tim školama zvoni dvaput: do podne za učenike jedne, a popodne za učenike druge nacionalnosti.“
Iz nepoznavanja ( neznanja) raste predrasuda, iz predrasuda raste strah jednih od drugih, iz straha raste mržnja, sa njom tenzije i samo je pitanje kada će one kulminirati nasiljem...
U drzavi Ilinois donesen je akt o obaveznom ucenju ne samo o Holokastu vec o genocidima koji su se dogodili tokom 20 vijeka, i medju njima je naveden genocid u BiH . Medjutim , za sada ova odluka nije finansirana, nije uslo ovo gradivo u udzbenike i zavisi samo od dobre volje ucitelja da li ce o tome pricati i predavati, a na osnovu mog dosadasnjeg saznanja , vrlo ih malo govori a kamoli predaje o ovoj izuzetno vaznoj temi. Angazovanje na ovom polju bice kljucna aktivnost Instituta, kako na teritoriji SAD, a i u saradnji sa Sarajevskim Institutom da se utice na promjenu navedenog stanja u oblasti obrazovanja u BiH.
Reagovanja na pisanja kojima se negira genocid u Bosni i Hercegovini kojih sve vise ima u poslijednje vreme citam , kao i negiranje drugih genocida i Holokasta, genocida u Sudanu ( Darfur), takodje ima svoju tezinu i obaveznost u radu Instituta. U okviru rada sa organizacijom Genocid prevention month, u kojoj je ucestvovalo preko stotinu organizacija , ukljucicemo i rad Instituta i nastavicemo sa zajednickim, internacionalnim radom pomazuci jednim drugima.
Zajedno sa Bosanskom bibliotkom, i svim drugim kulturnim, humanitarnim i religioznim organizacijama, Institut ce se baviti promovisanjem knjiga na temu genocida, kao i njegovanjem bosankog jezika, knjizevnosti, kulture i umjetnosti Bosnjackog naroda koji je bio tokom historije i jos uvijek zrtva uporne agresije susjednih drzava, i kao vid genocidne politike i ponasanja i unistavanja bosnjackog naroda, a posebno tokom rata 1992-1995.
Javna istupanja i pisanja clanova Institua na drustvene, historijske, obrazovne i kultune teme vezane za rad Instituta , organizovanje okruglih stolova, organizovanje konferencija i drugih edukacijskih oblika namijenjenih bosanskohercegovačkoj dijaspori i naučnoj i stručnoj javnosti na prostoru Sjeverne Amerike, na raznovrsne teme iz oblasti istraživanja holokausta, genocida i drugih oblika zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava, spadaju takodje u vazne aktivnosti Instituta.
Chicago Raja: Ima li nekih neposrednih dogadjaja koje spremate u Biblioteci i Institutu.
Mrs. Drnovsek: Iduce subote, 24. Oktobra 2009 imacemo zajedno sa Udruzenjem gradjana Bosanskog Novog u Cikagu promociju monografije Bosanski Novi u nasem srcu, sa programom koji cemo objaviti na nasoj web stranici, kao i vi na Chicago raja.com, a to je u Conrad Sulzer Public Library na adresi 4455 North Lincoln Ave, od 2 do 5 popdone, i kao i uvijek program, parking i posluzenje bice besplatni.
Pocetkom decembra spremamo izuzetno interesanto promovisanje nove knjige naseg dugogodisnjeg saradnika Stivena Vajna, profesora i psihijatra sa Univerziteta Iilinois, na temu Vaznost svjedocenja, javnog istupanja, a pocetkom februara 2010 promovisacemo, boze zdravlje, novu 23. knjigu moga oca Mensura Seferovica Zvjezde stajacice, o djevojkama i majkama u dva rata 41-45 i 91-95, vrlo interesantnu i baziranu iskljucivo na dokumentima, kako autor uostalom uvijek i pise.
Spremamo , dakle, nove programe sa puno iznenadjenja i vrijednih gostiju, sve programe radimo dvojezicno i otvoreno za americku publiku pored nase bosansko- hercegovacke i sa prostora Jugoistocne Evrope, dakle idemo vise globalno nego lokalno, posto mi vise manje svi znamo sta se desilo u ratu, ali ne znaju mnogi u svijetu.
Chicago Raja: Ko ce vam biti neposredni saradnici u vasem radu, ako nije rano vec da se pita.
Mrs. Drnovsek: Svakako je neophodno da se zainteresuju americke naucne, humanitarne, politicke i druge institucije za rad naseg Instituta u Sarajevu i u SAD kako bi se obezbjedili i izvori finansiranja i materijalno-tehnički i drugi uslovi za što uspješniju realizaciju naučnih istraživanja i uopste rada Instituta, sto ce svakako biti jedan od kljucnih izazova rada Instituta.
U radu Instituta oslonicu se prije svega na nezavisne intelektualce sa cvrstim stavovima, vrijedne, obrazovane, i dokazane humanitarne i strucne profesionalce porijeklom iz Bosne i Hercegovine, Amerike i sirom svijeta. pravnike, sociologe, filozofe, koji nece biti izabrani jer pripadaju ili ne pripadaju nekoj od nasih organizacija u dijaspori ili BiH, i koji nisu pod nikakvim i nicijim pritiskom i uticajem bilo kojih struktura, vec koji polazu racun samo svojoj svijesti, radu, znanju i moralu, u ovom vaznom angazovanju.
U izvrsni odbor cu svakako ukljuciti Amerikance sa iskustvom u ovoj i slicnim oblastima, a kojima ja ova djelatnost vazna kao i nama , koji su prijatelji Bosne i Hercegovine i poznavaoci njene historije, kulture, da nam pomognu u ostvarivanju svih ovih ciljeva.
U mom radu ce mi svakako pomoci moj otac , Mensur Seferovic svojim perom i naucnim metodama rada i pisanja, moja sestra Selena Seferovic , osnivac i direktorica Bosansko americke biblioteke u Cikagu, magistar slavistike i doktorski kandidat, dugogodisnji volonter aktivista u nasoj zajednici, inace, prosvjetni radnik, i pisac knjige o radu Biblioteke.
Racunam i na tvoju pomoc i Chicagoraje kao medija informisanja. Neposredna saradnja sa profesorom Emirom Ramicem i Odjeljenjem Instituta u Kanadi ce nam svakako pomoci u zajednickom radu i nadam se uspjehu.
Trudicemo se da uspostavimo neophodnu ravnotezu u ostvarivanju ciljeva Instituta i Bošnjaka u Sjevernoj Americi, da iz sjevernoameričkog društva uzmemo ono što će nas činiti jačim i organizovanijim, uz njegovanje jezika, kulture, knjizevnosti, historije, umjetnosti, vjere, pozitivnih običaja, dobrih navika bošnjačkog naroda, kao i drugih naroda koji se bore da istine dodju na svijetlo dana, da se u sudovima i zatvorima nadju pocinioci gnusnih djela protiv covjecnosti i medjunarodnog prava , i koji priznaju i zalazu se za prosperitet Republike Bosne i Hercegovine kao cjelovite, demokratske drzave ravnopravnih gradjana.
