Sanja Seferovic Drnovsek
Znacaj javnog istupanja, svjedocenja, i licnog angazovanja
Svakog dana na televiziji, u novinama, posmatrali smo i posmatramo slike iz proslosti o masovnim ubijanjima. Holocaust, ubijeno je 6 miliona Jevreja tokom Drugog svjetskog rata! Rekli smo NIKADA VISE se nece ovako nesto ponoviti. A dogadja se opet pred nasim ocima!
Proslo je 34 godine od kad je Khmer Rouge stigao u Phnom Phen i natjerao citav narod u polja ubijanja, samo 15 godina od Rwande i 14 godina od kad je bosanski Srbin, general Ratko Mladic, naredio ubijanje svakog muskarca u Srebrenici. Narod Darfura umire danas. Da li smo naucili nesto , da li smo otisli naprijed tokom ovih 65 godina ?
Dosta se postiglo, od cuvenog Nirnberskog procesa do Internacionalnog suda u Hagu. Ubice bosankog rata su u zatvorima, mnogi izvrsioci masovnih ubijanja iz Rwande su pohvatani. Nadamo se uskoro i Mladica, i onih iz Darfura.
Mnogo toga nije dovedeno do kraja. Ujedinjene nacije su se pokazale nejake u djelovanju protiv ovih zlocina iz politickih razloga i previranja.Ratko Mladic je jos uvijek na slobodi na teritoriji ko zna cijoj..
. Sudstvo bi svakako trebalo da bude najbolje mjesto da se obracuna sa ovakvim zlocinima. Na zalost i sudstvo je podlijeglo politickim pritiscima. Dio problema je sto jos nije postignut sporazum sta znaci zlocin protiv humanosti. Defekti su i u samom pravu koje se odnosi na genocid, smatra profesor prava i socioloskih teorija UK, David Fraser.* Agresija na medjunarodno priznatu Bosnu i Hercegovinu (BiH), kreirana i vojno podrzavana od strane susjednih drava Srbije i Hrvatske, dok je u isto vrijeme BiH sprijecena interrnacionalnim embargom oruzja da se brani, nazvana je gradjanskim ratom, sa zeljom da se sukob lokalizira i u granice BiH zataska.
A sta je ostalo na nama, obicnim ljudima?. Da li je dovoljno vrcenje glavom nad novim slikama boje krvi i mirisa mrtvih, gledanje filma Hotel Rwanda?
Kao odgovor na ova pitanja i zakljucak, rekao je na kraju clanka “ Ratni zlocini-da li smo nesto naucili? John Simpson, BBC urednik za dogadjaje u svijetu: “ Drzavne vlasti nece nikad poduzeti ozbiljnu akciju protiv krivicnih djela protiv covjecnosti ako mi ne pokazemo da je nama stvarno do njih stalo. A vrcenje glavom nije dovoljno.” (“Governments will never take enthusiastic action unless they think we really care about these things.”)**
John Simpson mi je svojom analizom i zakljuckom da se svaki pojedinac mora angazovati u borbi protiv nepravdi i krivicnih djela protiv humanosti ma gdje one bile, pomogao da objasnim mojim nedavnim sagovornicima Bosnjacima, povodom programa i skupa O prevenciji genocida u Bosanskoj biblioteci na dan 25 aprila 09, zasto to radim i zasto bas ja, cemu, kad se to zna, a i ako se ne zna sta mi mozemo kao pojedinci da radimo i izmjenimo protiv vlasti, velikih i visih sila? Zasto da se” javno istupa, da li se svjedoci- zrtve rata moraju opet muciti davanjem izjava, koje ih iscjede, a njihovi ispitivaci odu dalje, sud ih iskoristava a ne stiti, s kojim pravom neko pise i obogacuje se na nasim mukama, kao na primjer, pisci knjiga na engleskom jeziku koji nisu ni bili u ratu, dok drugi koji su bili skromno cute? “
Po ko zna koji put nadjem se zatecena kad mi neko postavi ovakva pitanja, jer se meni moja drustvena, volonterska ( besplatna ) aktivnost podrazumjeva. Roditelji , oboje prezivjeli ucesnici antifasistickog rata 41-45, a otac i konclogoras u Italiji, koji je svoj zivot posvetio pisanju knjiga o tim dogadjajima, dakle, oni su nama , svojoj troje djece od malih nogu razvijali senzibilitet da se drustvene nepravde kao i progresivna kretanja u bilo kom dijelu svijeta doticu i nas, i da svaki pojedinac mora aktivno ucestvovati u drustvenim tokovima, a obrazovanje i postenje se podrazumijevaju kao neophodna podloga za takva djelovanja. Mojim profesionalnim opredeljenjem pravnika i advokata na polju medjunarodnog prava, kao i prosvjetnog radnika sa magistraturom u obrazovanju iz oblasti drustvenih nauka, humanitarnim radom kao direktorice Izbjeglickog programa Karitasa u Cikagu u vrijeme genocida u BiH i Rwandi , produbljivala sam svoja angazovanja.
Sjecanjem na proslost gradimo buducnost
David Fraser, govori o kolektivnoj krivici i nesposobnosti sjecanja na zrtve masovnih ubijanja-genocida. ** Na kapi, u radnji Holocaust muzeja u Skokiju, procitala sam poruku : “ Sjecanjem na proslost gradimo buducnost.”
Susret u Bosanskoj biblioteci 25 aprila 2009 o Prevenciji genocida je sjecanje na zrtve masovnih ubijanja, govorilo se o proslosti da bi se gradila bolja sadasnjost i buducnost. Skup je imao internacionalni karakter, planiran je u kalendaru organizacije Dream for Darfur ( Snovima za Darfur) i jos jedne internacionalne organizacije Genocide Prevention Month ( mjesec posvjecen preventivnom djelovanju u cilju sprecavanja genocida) u cijem formiranju i donosenju zajednicke izjave za javnost sam kao kordinator programa Bosanske biblioteke u Cikagu- Obrazovanjem protiv Predrasuda od pocetka ucestvovala. Bila sam uzbudjena kako ljude i humanitarne organizacije snazne ideje i misli povezuju iako se licno ne znaju i nalaze se na razlicitim krajevima sveta. Poruka da se zaustavi genocid u Darfuru i govori o najmracnijim periodima historije covecanstva –genocid u Bosni, Kambodzi, Armeniji, Rwandi, i o Holocaustu, istaknuta je na vise od sto dogadjanja sirom svijeta. U razgovoru u biblioteci odlicno je govorio predstavnik Darfura. Bilo je upecatljivo vidjeti ga medju nama, a i veoma delikatno jer u Srebrenici su žrtve bili muslimani, u Sudanu žrtve padaju od muslimskih ruku.Gospodin Muhammed Abdelkahman je konflikt objasnio prije svega kao poslijedicu dugogodisnjeg kolonijalizma od strane velikih sila u Africi , dajuci time dublju analizu sukoba i genocida kao njegovog najtragicnijeg oblika.
Profesor Michael Sells, pisac knjige o genocidu i religiji u Bosni “Iznevjereni most”, govorio je o pociniocima medjunarodnog zlocina protiv covjecanstva -Srpskim vojnim snagama kao izvrsiocima genocida nad Bosnjacima, u isto vrijeme ne poistovjecujuci citav srpski narod sa genocinom politikom srpskog rukovodsva i vojnih snaga. Tema kolektivne krivice je bila analizirana . I u slucaju profesora Sells-a sa University of Chicago, ima puno simbolike jer mu je majka srpskog porijekla.
Okrugli sto se vodio na engleskom uz odlicni prevod Alme Begicevic, magistra internacionalnog prava, sto je bio dodatni izazov organizovanju ovog skupa , njenim govornicima i slusaocima.
Druga specificnost 25 aprilskog skupa je sto je za istim stolom sjedio gospodin Mujko Erovic i gospodin Ferid Sefer, urednici bosanskih casopisa i web magazina Ujedinjena Bosna i Chicagoraja. Ferid Sefer je umjesto Emira Ramica, koji je bio iz zdravstvenih razloga sprijecen da prisustvuje, iznio osnovne razloge osnivanja i rada Instituta za istrazivanje krivicnih djela protiv covjecanstva i medjunarodnog prava kao Odjeljenja Sarajevskog Univerziteta i Instituta za Sjevernu Ameiku, ciji je gospodin Ramic direktor. Ferid je takodje naglasio znacaj razgovora, pisanja i drugih preventivnih aktivnosti u cilju ne zaboravljanja i sprijecavanja genocida. Govorio je i o pogresnom koriscenja termina o etnickom ciscenju umjesto isticanja genocida , sto je misljenje i dr. Smajila Cekica , direktora pomenutog instituta u Sarajevu.
Prevazici netrpeljivosti
Mujko Erovic je govorio o neadekvatnom reagovanju medjunarodnih institucija i mirovnih trupa, apaticnosti medjunarodne javnosti kad je u pitanju genocid ne samo u nasoj zemlji vec tokom historije, sto je po njemu neobjasnjivo s obzirom na milione zrtava ovih gnusnih zlocina. Govorio je i o radu organizacije Odgovor za genocid koja je skupljala novac za tuzbu Internacionalnom sudu pravde za novcanu nadoknadu stete zrtvama genocida.
Ferid i Mujko su ucestvovali na ovom panelu i pored pritisaka ljudi cijim organizacijama pripadaju ili su pripadali jer je znacaj teme prevazisao unutrasnje netrpeljivosti medju nama ma kakvi oni bili. I ja sam kao organizator skupa odoljevala mnogobrojnim pritiscima kako mogu na razgovor da pozovem onoga ili ovoga.
Moju platformu rada na preventivnom djelovanju protiv genocida nisam uspjela izlagati zbog duzine susreta i raznovrsnosti sadrzaja, ali sam podvukla znacaj obrazovanja u osnovnim i srednjim skolama na temu genocida, a i da se u Bosni i Hercegovini potpuno razlicito predaje nedavna historija Bosnjacima, Hrvatima i Srbima, koji su cesto i fizicki razdvojeni iako u istim skolama pod istim krovom , kao sto sam napisala i u svom clanku Obrzovanjem protiv predrasuda.
Istakla sam takodjeznacaj uticaja pojedinca u apelovanju na javnost da se hitno preduzmu akcije za zaustavljanje zlocina, i odabrala dokumentarni film Christine Amanpour o genocidu u Darfuru i Bosni gdje su pojedinci, u slucaju BiH gospodin Holbrook,odigrali veliku ulogu i prvi javno izjavili da se u Bosni iDarfuru radi o genocidu.
Ucesnici skupa u Bilioteci, na moj prijedlog, a inspirisana rezolucijom Evropske Unije od 15 januara 2009 o proglasenju 11 jula Danom sjecanja na genocid pocinjen u Srebrenici, , potpisali su peticiju kao inicijativugradjanada se 11 juli sluzbenoobiljezi u drzavi Ilinois Danom Sjecanja na zrtve Srebrenice, pozivajuci se i na Uredbu 134 US Senata, 2007 S.888: Odgovornost za Genocid i US Rezoluciju 19 , kao i na Rezoluciju drzave Micigen( Res. Br.420), sto predstavlja konkretan primjer aktivnog ucesca i vjere da se nesto moze zajedno uraditi i ostvariti. Peticiju su potpisali konzul Bosne i Hercegovine, gospodin Eldin Kajevic, koji je i zvanicno pozdravio ovaj skup, predsjednik Udruzenja Srebrenicana gospodin Enes Karic, gospodin Mesud Kulauzovic, predsjednik BACA, Bosanskoamericke kulturne asocijacije, najstarije u nas Bosnjaka na americkom tlu ( koji je svim panelistima dao na poklon monografiju 100 godina Bosnaka u Americi), dr Eldin Karaikovic, predsjednik Americko bosanske akademije nauka i umjetnosti, predstavnici organizacija iz Sent Luisa koji su tog dana bili gosti nase zajednice u Cikagu, gospodin Amir Karadzic, autor Izlobe o logorima u Prijedoru, koji je takodje bio gost Bosanske biblioteke prije par godina, kao i predstavnici bosanskih medija, i jos 70 prisutnih u sali biblioteke. Glavni imam za Sjevernu Ameriku efendija dr.Senad Agic je takodje poslao pismo podrske skupu, a elektronskim putem je potpisao peticiju, kao i donedavni i sadasnji predsjednici ICC-Islamskog kulturnog centra u Northbrook-u Dzafer Kulenovic i Latifa Kulauzovic, kao i mnogo drugi ugledni i posteni ljudi iz nase zajednice, ukljucujuci sve ljude dobre volje bez obzira na vjeru i naciju. Potpisivanje peticije se nastavlja na razne nacine.
Ideja mi je bila da se pokrene na nacionalnom nivou ova inicijativa uz podrsku Emine Kulasic , izvrsne direktorice Bosnjacko americkog savjetodavnog vijeca u Vasingtonu, ali je njeno ucesce na skupu i u nastavljanju akcije, iako dogovoreno i najavljeno, izostalo.
Na zavrenoj skupstini Kongres Bosnjaka Sjeverne Amerika, na celu sa Harisom Alibasicem, u Dzeksonvilu , 23 maja, upravo sam procitala, zakljuceno je da se u svakoj drzavi inicira ovakva akcija.
Prisustvo Zuhre i Zehre Osmanovic, ocevidaca genocida u Srebrenici,i citanje njihovih ispovjesti o Srebrenickom genocidu, koje sam napisala u vidu potresnih prica i na engleski prevela , dalo je poseban znacaj ovom skupu. Njih dvije su bile previse emotivne da govore o svojim sinovima(14 godina djecak), muzevima i ocevima koji su ubijeni . “Osjecaj kad mi je sin istrgnut iz ruku je u mojoj dusi do kraja zivota”, rekla mi je izmedju ostalog Zuhra, koja zeli da se Pravda istjera do kraja. Nasli su joj kosti muza ali ne i sina. Rezolucije, fotografije, pisma, dnevnike , hronologiju dogadjaja u Srebrenici kao i vremeplov dogadjaja koji su se desili mjeseca aprila u vezi sa svih 6 genocida 20 vijeka, pripremila sam za ovu priliku, a Ismet Ramic, arhitekta i vlasnik dizajnerske firme u IR- design Cikagu je taj material strucno dizajnirao ipretvorio u vizuelni dozivjaj. Esponati izlozbe “ Srebrenica u Americi” su bili postavljeni u biblioteci istog dana.
U knjizi Svjedocenje poslije katastrofe , doktor psihijatar Steven Weine analizira nekoliko znacajnih aspekata svjedocenja, na osnovu zakljucaka humanitarnih organizacija, novinara i sudstva, kao i od strane psihijatara, ina osnovu njegovog preventivnog djelovanja u cilju sprecavanja genocida, o cemu ce biti govora na skupu u biblioteci na jesen.
O potrebi govorenja i svedocenja citiracu prezivjele ocevice Holocausta koje sam cula u Holocaust muzeju upravo otvorenog u Skokiju. “ Najveci problem je sutnja.. Zivot ide dalje ali nocne more ne mozes kontrolisati…. Moram govoriti u ime onih koji su ubijeni….U ime onih kojih su reskirali zivot i ja sam zato ziv….Rekao sam vam pricu ne da vas ucinim slabijim vec da vam dam snagu…Sada sve zavisi od nas..”
Skup u Bosanskoj biblioteci snimao je gospodin Latif i njegova nezavisnaTV, a televizija Hajat je prilog sa ovog skupa prikazala u okviru emisije Cikago Magazin koji se gleda sirom svijeta. Za ovu priliku pripremiljen jetekst sa programom na oba jezika, engleskom i bosanskom, i vecina tekstova govornika na oba jezika dati su unaprijed posjetiocima zbog boljeg pracenja izlaganja, a u toku je priprema stampanja brosure sa svim tekstovima u cjelini .
Gospodja Selena Seferovic, direktorica Bosanske biblioteke, i ja sa nasim saradnicima upravo privodimo kraju pripreme za skup u subotu 11 jula 2009. od 2 do 5 popodne u sali nase biblioteke u Conrad Sulzer : Remembering the Day of the Srebrenica Genocide, koji ce biti posvecen zrtvama genocida u Srebrenici koncertom klasicne muzike (Bach, Hovahness, Klein, and traditional Bosnian music with Mensud Basic, vokals) Philipa Simmonsa, dirigenta i osnivaca American Music Festival sa Lincolnwood Chamber Orchestra, a koji je vec dva puta nastupao povodom Dana drzavnosti BiH. Pored muzickog dijela, prikazacemo i prosirenu izlozbu Srebrenica u Americi sa kojom planiramo da ucestvujemo u Muzeju Holocausta u Skokiju u narednom periodu, recitovace se poezija Abdulaha Sidrana “U grob silaze dobri Bosnjani”, a uz ucesce svjedoka genocida u Srebrenici, politicara, diplomata, brojnih gostiju iz raznih etnickih zajednica u Cikagu.
Vjerujemo d a ce se obiljezavanja 11 jula desiti u raznim organizacijama sirom Sjedinjenih Americkih Drzava, da cemo jedni druge obavjestavati o programima, jer genocid u Srebrenici mora biti dio sjecanja i javnog istupanja svih dobronamjernika.
Jos jedan prilog vaznosti javnog istupanja u humanitarne svrhe, je govor mog sina Emina Seferovic Drnovseka , djaka sedmog razreda gifted programa Taft skole, koji je inspirisan skupom od 25 aprila o prevenciji genocida koji je sa paznjom pratio puna tri sata, ustao i na skolskom skupu par dana poslije takodje odrzanom povodom aprilskog mjeseca prevencije genocida, a na kome je govorio o svom licnom iskustvu direktor Holocaust muzeja u Skokiju gospodin Samuel R. Harris, ispricao ste se dogadjalo u Bosanskoj biblioteci, i zjavio da i on zeli da postane dio programa o prevenciji genocida, da siri istinu o Srebrenici .***
*Law after Auschwitz: Towards a Jurisprudence of the Holocaust, by David Fraser
2005, 464 pp, hardback, ISBN-10: 0-89089-243-1,ISBN: 978-0-89089-243-5
**“ War Crimes-Have we learned anything? By John Simpson, BBC World Affair editor, 20 April 2005
***Samuel R. Harris and my Mom, Emin Drnovsek Seferovic, chicagoraja.net, bosnjaks.net, bosnjaci.net
